2015-03-08 10:15:13

Drage Žene ...

Milan Novković RSS / 08.03.2015. u 11:15

Ako je vrhunska privilegija postojati uopšte i biti svedok života i mrdanja oko nas onda je na drugom vrhunskom mestu, bar nas muškaraca, bar meni onomad, bilo neko žensko društvo sa tim divnim i tajanstvenim razlikama i kikotanjem, beskrajnom brzom pričom koju bar ja nikad nisam pohvatao iako sam se u njoj lepo osećao, durenjem, brigom i „ne ljutim se" šminkom na prečesto al-na-kratko preozbiljnim licima ...

... da bi mi kasnije Bog podario dve ćerke kao dvoje starije dece i tako mi na prvo vrhunsko mesto stavio ta čudna bića sa nepoznate planete kojima su, i ovo je jedino mesto u celoj mojoj maleckoj priči gde nema sumnje, pri vrhu liste talenata bili hipnotički pogled i osmeh koji zarobi od prvog razvlačenja usana.

 DanZena550.18031.jpg

To da sreća služi odvažne je skoro sigurno tačno, ali služi još neke i u tom još nekom prostoru sam se ja zadesio po dolasku u UK sa ženom i tri meseca starom ćerkicom 1987. tako što smo dobili kuću na korišćenje na nekoliko minuta od mog prelakog istraživačkog posla i ženinog za koji su prvo bila potrebna tri voza i dva presedanja u odlasku pa posle povratku, a kasnije sat i nešto malo više vožnje kolima, pa sam i ja na nekoliko tih prvih godina u UK postao majka sa pranjem pelena za višestruko korišćenje, buđenjem, kuvanjem, vođenjem u park i ostalim trivijama koje su brzo zaboravljene ...

... da bi ustupile još više mesta onom najiskrenije-vrednom i nezaboravnom, sećanju na blizinu i druženje sa malim, prepametnim i predragim bićem.

 
2015-02-20 17:50:51

Mediteran noću

Srđan Fuchs RSS / 20.02.2015. u 18:50

Posle Gimnazije, buraz Aleks me je zaposlio u TV Bastilji, kao asistenta snimatelja, s tendencijom da završim studije kamere na FDU, i počnem polako da gradim karijeru snimatelja. Nisam delio Aleksov entuzijazam za kameru, ali mi je bilo zanimljivo da se kao lejt tinejdž švrćkam po Begeu. Pisao sam tada poeziju, sviruckao sa drugarima iz grada nekakav garažni pankrok – tj. oni su svirali a ja sam bio zadužen za liru i majkrofona. Bilo mi je drago da sam uz Aleksa, on se tada vratio posle trogodišnjeg gluvarenja po ratištima, posle dve godine na Grbavici i na prvoj liniji sarajevskog fronta. Bilo mi je drago da smo tu, zajedno, po Begeu i da radimo neke bezbrižne stvari: snimamo ptice selice na Kališu, građevine, spomenike. Ponekad ga je Informativna slala na ozbiljnije lokacije po gradu, tipa prostorije SPO-a u Knez Mihajlovoj, ili u šesnaesterac SPS-ove vrhuške, u prostorije Naftagasa na vrhu Beograđanke (da l' beše samo Studio B bio iznad njih, ne pamtim?). Da stvar bude gora, šef službe za odnose s javnošću Naftagasa je bio naš rođak, tojest žena tog čoveka je bila sestra naše mame. Čudio sam se koliko je taj lik, PR NIS-a, postao ljigus spram vremena kada smo bili klinci, kada su ljudi pošteno obavljali svoje funkcije i nisu tresli milione na jadu nacije, kada smo ga se sećali kao gotivnog i učenog teče-drugara... U prostorijama SPO-a nisam mogao da verujem u kolikog kreleta je prerastao Vučina – slikao je samog sebe na muralima zidova stranačkih prostorija, u stilu, njegov lik pored Hristovog, apokalipsa srpske nacije i on, Vuk, na krilima heruvimskog lika koji dolazi s Arhistratigom Mihailom i Samim Obrazom Nerukotvorenog Lika Hristovog, i oni svi zajedno u paketu donose Spasenije Serbiji?! Nisam mogao da verujem da takav SPO može proizvesti bilo šta dobro, koliko god ubedljivo pred kamerom zvučao onaj njihov portparol, Aleksandar Kovačević, il' kako se zvao?!

 

 
2015-02-11 13:53:57

Titovi pioniri, apokalipsis, smrt i ja

Srđan Fuchs RSS / 11.02.2015. u 14:53

Ranije sam opisivao leto početka kraja moderne jugoslovenske i neuspostavljanja srpske državnosti. Izašli smo na letovanje 1991. kao normalna deca, deca sa nekim nadanjima, a vratili smo se kao sumorni starmladi ljudi, ljudi čije će horizonte zakriti teška crna zavesa očaja – kao i crno nebo nad hercegnovskim zalivom, tog avgustovskog poslepodneva, kada smo isključili Azru i Gdanjsk 80-e da bismo jasnije čuli teskobne vesti o prvim oružanim sukobima u Republici Hrvatskoj i u jugoslovenskom bratoubilačkom ratu. Stajali smo na toj terasi nad ustima bokokotorskog zaliva, posmatrali nadvijajuće se crnilo nad našom zemljom i nad sudbinama mnogih ljudi moje, i prethodne, i potonje generacije – crnilo što će mnoge sudbine južnoslovenskog prostora progutati zauvek. Niko se nije smejao. Ugasili smo vesti, pustili ponovo Azru, neodređeno svesni da niko od nas neće videti ovaj bend na koncertu, ikada više. Devojke su bile očajne, i mi smo bili očajni, ali smo kao momci pokušavali da ih ohrabrimo, svesni da ni sami ne nosimo u sebi snagu bilo kakve nade više. Mene su ophrvale sumorne misli, crne koliko i more i nebo Boke Kotorske tog dana. Neće me napustiti sve do kraja maja 1999. godine, i konačnog apokalipsisa jedne zemlje, jednog režima i jedne epohe.

 
2015-02-03 19:44:48

Vakcine razne, od majstora raznih

Milan Novković RSS / 03.02.2015. u 20:44

A+baby+receiving+a+vaccine+injection.-202x300.jpg

Gledam kako se kao nedisciplinovani spartanci okomljujemo na roditelje koji se dvoume oko vakcinisanja dece - napadamo kao neinhibirane falagne, ali u analizi i planiranju smo više kao pet-do-pet ekipa koja je već trebala da napusti posao nego eto, isprečila se tema gde nekima treba održati lekciju i nije u redu da se odlepimo od kompjutera dok na Internetu neko falšira na tako važnu temu.

Kako starim moja facinacija ljutom i beskompromisnom borbom protiv i najmanjeg "lošeg", pa spremnošću za udruživanjem snaga u toj borbi na prostorima odakle sam i sam maznuo gene koje i dalje i koristim i ljubomorno čuvam, je sve veća.

Malo je čudo prirode koliko mi volimo da se udružimo pa drugima očitamo bukvicu, a tema često nije toliko ni bitna.

Ali dobro, vakcina je bitna tema.

Ja mislim da je vakcina jedna revolucionarna tekovina. Prosto je spasila toliko života i taj fakat je jasan. Samo odatle do promišljenog osvrta na temu vrebaju skoro sve logičke i moralne zamke koliko ih ima.

 
2014-12-04 12:27:25

Suza nisam vredan...

antioksidant RSS / 04.12.2014. u 13:27

Čitamo ovih dana Ćopića: Magareće godine, sad smo na pola Orlova... Lepa i snažna literatura pobeđuje čak i svu nespremnost na napor čitanja, nepor koji su generacije zagledane u brze slike na ekranima često nespremne da voljno ulože. Ali magija priče mu jednostavno nije dala ni najmanju šansu da je ignoriše. Zavela ga je neprimetno i potpuno obuzela. Silovit rafal emocija, raspoloženje koje se menja od smeha do suza, na kraju uvek ostane ta tuga kako i zašto se knjiga završila tako brzo a kad je počinjao nije mogao verovati da će je ikad završiti, da neće hteti da zaspi pre nego pročita još jedno poglavlje... i još jedno... i još jedno...

 

Očito je da deca i mladi trpe sve nedaće moralnog, socijalnog, ekonomskog i svakog drugog posrnuća društva. Naročito su žrtve  odsustva sistema vrednosti ili, bolje reći, totalno izopačenog sistema vrednosti koji se promoviše u medijima pa i u porodicama, vrtićima, školama i društvu u celini. Što reče Duško Radović, “Ima velike sirotinje među našom decom, kojoj, sem para, roditelji nisu mogli ništa dati.”

 razmazeno-dete.jpg?w=474provoddeca.jpg?w=300&h=199

Svedoci smo šta se sve dešava sa mladim ljudima i šta sve ti mladi ljudi rade drugima i sebi, a u svakom slučaju oni su žrtve, ali još uvek se izgleda ni roditelji ni društvo nisu ozbiljnije počeli time baviti.

S tim uvezi prenosim i preporučujem odličan tekst objavljen na portalu fokus.ba.

Tekst je poučanza sve roditelje,pa neka  pročitaju i nauče nešto ako već do sada nisu, a mnogi nisu ili su pogrešno naučeni pa greše i kod svoje dece.

Evo teksta u celini:

“I, šta sad, roditelji?

Kad se otima za igračku u vrtiću – dođu mama i tata i viču malo i na vaspitačicu i na drugara, tuđe, ono loše dijete koje kvari njihovo i ne da mu da se igra. Jer, njihovo je zlatno! I tad sa ponosom u očima gledaju mezimca!Kad se potuče sa drugom u školi – dođu tata i mama, zaprijete kome treba, ucijene, samo da im zlato bude bezbjedno u školi, pa taman i da je krivo i da je započelo i da ugrožava druge. Ima i ono sva

 

Gost autor: Miloš Miladinović

Danijela Kovačević devojka o kojoj sam prvi put pisao pre godinu dana, kada sam prvi put saznao za njenu borbu ali ne samo njenu već i njene petogodišnje ćerkice Marije i cele porodice. Posle objavljivanja teksta mnogi blogeri su mi se pridužili na tome im je Danijelina porodica neizmerno zahvalna ali i ja.
Ali sada je potrebno ponoviti akciju!
Krajem decembra ove godine kako je objavio portal Na dlanu a prenosi Organ Vlasti, o Danijeli Kovačević, 21-godišnjoj devojci koja se već 4 godine nalazi u vigilnoj komi, nakon što joj je ceo organizam zahvatila sepsa posle porođaja 14. oktobra 2009. godine.

 
2014-11-07 13:31:43

11 izgubljenih godina

krkar RSS / 07.11.2014. u 14:31

Seselj-i-Vucic-620x400.jpg

Gde će, odnosno kome će, umreti pokojni vojvoda Šešelj dr Vojislav? (Od čega će izgleda da se zna).

Da su u ovih 11 godina i 8 meseci otkako je VŠV (samo)sklonjen iz Srbije bilo Međunarodni krivični sud za bivšu jugoslaviju (ICTY-TPIY-MKSJ-TPNJ), bilo Srbija (kao nevoljko samostalna država odnosno ostatak ondašnje takozvane SRJ) imali mozga, muda, znanja, intelektualnog poštenja... odgovor na ovo pitanje bio bi savršeno

 
2014-10-20 21:02:16

crtica vezana za hapšenje napadača na pekare

Srđan Fuchs RSS / 20.10.2014. u 22:02

ivo josipović se prepucavaše neki dan sa šimunićem, oko javljanja ovoga desničara, nekada uspešnog nogometaša, a sada desničarskog političkog aktiviste fašističkog profila. elem, kaza ivo, "šta se šimunić javlja nakon što je napravio onoliku štetu ugledu države?".

i ovi naci-klinci prave neviđenu štetu državi. svega ovoga ne bi bilo da je (detlić) pera ošo ranije na policiju...

 
2014-10-14 20:49:28

Albanska provokacija i neredi na SRB ALB tekmi

Srđan Fuchs RSS / 14.10.2014. u 21:49

Dakle, meč između Srbije i Albanije, u kvalifikacijama za Euro 2016., u Beogradu prekinut je pre oko sat vremena nakon što se nad terenom FK Partizan pojavila bespilotna letelica (delovala je više kao cheap Chinese drone), na koju je bila okačena zastava "velike" Albanije. Zastave se dokopao naš igrač, Stefan Mitrović, i kada je krenuo da je sklanja, na njegu su nasrnuli fudbaleri Albanije, i od njega i drugog našeg igrača, Gudelja, su uzeli zastavu. U tom trenu su uleteli navijači sa tribina i krenuli da se tuku s reprezentativcima Albanije. Engleski sudija je prekinuo meč, dok su holandski i nemački bezbednjaci odlučili prvo da se meč posle prekida nastavi, međutim, prema nezvaničnim informacijama selekcija Albanije je odbila da izađe na teren zbog straha za vlastitu bezbednost...

 

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana