Ima tome dva meseca i deset dana kako Marko pohađa predškolski program u školi koja nam je pod prozorom. Nauživalo se dete! Naučio pesmicaaaa... ni broja im se ne zna. A voli da recituje, na majku, ljubi ga majka. Majka recitovala Titu, on će Svetom Savi. Ne mari. Jedinu smo krizu imali kad je onomad došao iz škole tvrdeći da su učili pesmicu u kojoj tanjir kenja.
"Crni sine, ti to nisi nešto dobro shvatio!"
"Ma, jeste, kad ti kažem - tanjir kenja."
"Pa, kako ide pesmica?"
"Ne mogu da se setim kako počinje."
"Pa, ajde ono što se sećaš."
"Da me mine pusta želja, dajte meni tanjir kenja."
Bezbednosna situacija u Srbiji nije više "relativno stabilna". Neko je u najvišim krugovima zabranio "seksanje sa posledicama".
Тако су нас барем учили...
На почетку сваке школске године у мојој школи учитељице које су протеклог јуна извеле четврти разред седну заједно са свим садашњим предметним наставницима тих својих прошлогодшњих четвртака, а сада петака, и одрже заједничко одељењско веће тог одељења чији је циљ да наставнике ближе упознају са сваким дететом појединачно, његовом личношћу, карактером, приступу раду и учењу, породичном ситуацијом...
(Ili Durak, 2. deo)
AleXandar Lambros
Gubimo mi mnogo više od Kosova. Gubimo dušu. Čovečnost. Vi ste ti koji razarate srpstvo. Jer, domovina se brani lepotom, znanjem i lepim vaspitanjem. I valjda to srpstvo treba da je lepo, šarenoliko, otvoreno, velikodušno i napredno? Ili bradato, crno i zatucano? Valjda to srpstvo treba da je magnetski privlačno? Valjda treba da svetli? Da ljudi kažu kad vide ovu zemlju - „ovde je lepo živeti!". Da gejevi i ostali obespravljeni iz Bosne, Albanije, Crne Gore, Rumunije, vide primer koji će ih ohrabriti i dati nadu.Kad ljudi požele da pobegnu u Srbiju a ne iz nje, valjda je to srpstvo?
Iliti: šta da kaže jedna, nesmirujuća, ljuta, besna i očajna: tri-dana-na-bensedinima-majka svom detetu koje je mesecima učilo, dok su drugi kupovali gotove testove?
I nemoj posle da bude da vas nisam upozorila!
Najozbiljnije.
Ove nedelje jedna princeza iz mog komšiluka puni 14 godina. Njena mama, naša blogokoleginica, zamolila me je da je ugostim, jer eto, posle dugo vremena, ima potrebu da se prvi put oproba u pisanju i ispriča najdramatičniji događaj princezinog kratkog života.
Priča je stvarno dramatična, i potresna, stoga, najozbiljnije, pripremite maramice...
Moja gošća je JECINAIMISINAMAMA:
Pre neki dan se moja Princeza, po ko zna koji put, nešto sporečkala sa najboljom joj drugaricom, i onda je, vrlo odlučno, došla sa zahtevom iz naslova.
Znam da će to mnogima zazvučati čudno - hoće dete pošto-poto da se vrati u tamo neku divlju Afriku, ali, ima ona svoje razloge.
No, da se ne pravim ja mnogo pametna - evo spiska zamerki moje Princeze.
1. Tamo sam imala kuću sa dvorištem!
2. Tamo nisam morala da pišem domaće ni da menjam smenu!
3. Tamo nisam razmišljala šta da obučem za školu!
4. Tamo su u školi deca ćutala na času!
5. Tamo su deca pristojnija!
6. Tamo je TV imala zanimljiviji program. Nije bilo glupih političkih emisija i grozne muzike!
7. Tamo me niko nije smarao!