Ove godine se navršava 835 godina od rodjenja Leonarda Fibonačija (rodjen 1175.) i 760 godina od njegove smrti (1250.), kao što piše u naslovu ovog bloga. Na pomen ovog imena, mnogi će matematičar pomisliti na Fibonačijev niz, ili Zlatni Presek (Golden Ratio) koji su utkani u lepotu sveta oko nas (pogledati, za početak, moj blog Ala je lep ovaj svet). Medjutim, oni koji nisu baš zastranili sa Age of Aquarius ideologijom, setiće se, takodje, i da je Fibonači prvi čovek koji je uveo arapsku notaciju brojeva u Evropu i time promenio tehnologiju trgovine i računovodstva za uvek. Odatle do Volstrita mali je korak. Ipak, podjimo redom.
Letnje vreme, pa evo malo letnjih tema za razmišljanje i maštanje.
Recimo da vam se posreći, pa dobijete na lutriji ili u nasledstvo od bogatog ujaka iz inostranstva ili na neki treći način, milion evra, dolara ili neki čak višestruko veći iznos u „čvrstoj valuti". Možda ne milion nego par stotina, ali možda i nekoliko miliona.
Šta biste uradili sa tim novcem?
Unapred da napomenem da je ovo blog o vinu (vinima) iako ću u njemu obrazložiti još jedan razlog što jedva čekam izbore na kojima ću glasati za Gosn Grobara. A sve mi se nešto javlja da bi mogli da budu pre vremena, no otom potom.
Pozovu me moji drugovi O i K koji otvaraju fini restoran u lepom delu Beograda da im sastavim vinsku kartu. Obojica su iskusni u poslu, radili po inostranstvu, vodili restorane u bar 5-6 zemalja, vratili
Greece is a very beautiful country -
and Germany, it is known,
no islands...
Šta novcu daje vrednost? Mnogi se slažu u tome da iza vrednosti novca stoje državna podrška i poverenje. Bez toga papirne novčanice vrede koliko papir na kome su odštampane (tj. uglavnom ništa), a kovanice onoliko koliko vredi sam metal od koga su izrađene. Opet, državna podrška u osnovi diktira i poverenje u novac, jer se u valuti države koja ga emituje, računaju i plaćaju porezi i druge dažbine, a odatle implicitno sledi i poverenje u državnu zaleđinu novca. Novac i monetarna vlast je jedno od bitnih obeležja državnosti.
Na istom ovom mestu bili smo s jeseni 2000. godine. Sa debelim razlogom. Zbog pokradeinh izbora. Zbog uništenih života. Zbog budućnosti.
I ove besprizorne siledžije su tu sa nekim razlogom. Ne znam koji je to razlog, ali sam siguran da nije onaj koji deklarišu. I da ih treba ukloniti, pod hitno i bez pardona.
Ironijom sudbine ili višom, kosmičkom pravdom, Miroslava Miškovića su uhapsili upravo najbliži saradnici onih koji su ga i stvorili početkom ratnih devedesetih.
Da li su kineski hakeri toliko vešti, moćni i opasni? Veliki broj računarskih napada, koji su se odigrali u proteklih par godina su pripisani njima. Neki od njih su izvedeni vrlo pažljivo i vešto, sa primenom vrhunskog znanja i umeća, neki su dugo ostali neotkriveni, neki možda nisu ni objavljeni, a neki možda nikada i neće biti objavljeni ili čak niti otkriveni. Ovih danas se priča ponovo zahuktava. Ponovo se otvaraju brojna pitanja: Da li su Kinezi neopravdano optuživani ili stvarno stoje iza napada? Da li je u pitanju hakerisanje koje je organizovano i sponzorisano od strane velikih firmi ili čak od strane države? Da li je, pak, u pitanju samo rekreativno hakerisanje? Da li se nešto veliko "valja iza brda"?
Čak i površna analiza budžeta neminovno dovodi do zaključka da je 90% budžeta onako kako mora. Nije pitanje izbora. On je takav zato što se nismo reformisali. Vreme donošenja budžeta nije vreme iniciranja promena. On je više refleksija trenutnog stanja. A ono je, kako da kažem, neveselo. Stanje naše ekonomije, državnog, poreskog, zdravstvenog, penzionog, školskog i socijalnog sistema i planiranih reformi. Jer njih nema. Pa da zavirimo.
Deficit republičkog budžeta u prva tri meseca ove godine iznosi preko 600 miliona evra. Ako nastavimo ovim tempom, deficit će na kraju godine iznositi 2.5 milijardi evra.