2010-01-19 10:58:37

U potrazi za politikom, logikom, ljubavlju

marco_de.manccini RSS / 19.01.2010. u 11:58



Tri hica u glavu iz neposredne blizine dok je spavao u kući u bogatom kraju u Meksiko Sitiju. Sutradan je, na Uskrs 1986., po novinama pisalo da se radilo o imućnom biznismenu. On je bio mnogo toga, ali ne i imućni biznismen. Oni koji su znali ko je u pitanju su, i nehotice, odmah primetili ironiju. Preživeo je sedam godina, tridesetih, kao lični sekretar, prevodilac i telohranitelj Trockog živeći i radeći s njim tokom izgnanstva u Turskoj, Francuskoj, Norveškoj i konačno Meksiku, ali je na kraju pao kao žrtva ljubavi, mada bi se pre moglo reći zavisnosti, svoje četvrte (ili pete, “u zavisnosti kako se broji” govorio je) žene. Ana-Marija Zamora, ćerka imućnog i uticajnog meksičkog advokata, koji je među svojim poznatim klijetnima imao i Trockog i Diega Riveru (a s tim i Fridu Kalo), je odmah po ubisvtu presudila i sebi. Komemoracije povodom smrti su održane na Harvardu, Stanfordu i Institutu Poankare u Parizu. Svaka od ovih institucija ga je smatrala (želela?) dovoljno svojim da bi ga udostojila ovakvim činom, iako je on najduži do svoje akademske karijere proveo na Njujorškom Univerzitetu, gde je svoj odnos sa studentima sumirao rečima “njih nije briga, a i mene nije briga”.  

 
2010-01-19 01:04:08

Febris reumatica i Crvenokoso Sunce

miloradkakmar RSS / 19.01.2010. u 02:04

   Nisam ni sanjao da ću zamrziti jesen, da neću više uživati u njenim čarima, bojama, šuštanju lišća, vazduhu, svetlosti, nagoveštaju novog...što me je očaravalao, dovodilao do ludila, jer kako nazvati stanje opšte izbezumljenosti zbog pronalska u drugome biću nečeg što ti ne da mira, što te danju i noću podbada, milo, ali zaboli ako uzročnik bar ne pomisli na posledice ili ih ne pomiluje rečima. Taman sam se osilio u prilaženju devojkama, bez straha, da će me ignorisati, išao u grad, gledao ih pravo u oči, počele mi se svidjati crvenokose, krivonoge, mršavice, tihe, šepuraste,  plavih i crnih očiju, poput jezera i dugih noći, sa tankim prstima kao grančicama breze, sa štrikanim kapama i rukavicama, bez prstiju, one koje su stalno nosile knjigu i one koje su prodavale svoje telo i strast, a za ljubav nisu imale vremena...Bilo je i devojaka koje su išle ispred svog vremena /početak '70-ih/, bacale seme života sa nekih drugih podneblja, rizikujući da budu osuđene i odbačene, izopštene iz društva u kojem su htele da žive, da mu se totalno podaju udahnjujući mu neobičan smisao.

 
2010-01-17 21:49:14

"... surrender...

trener92 RSS / 17.01.2010. u 22:49

"ko želi da živi pravim životom

 

mora svojim najvećim strastima

 

pustiti na volju da jačaju, ne obuzdavajući

 

ih…"

 

 P.

 

 
2010-01-17 15:35:55

Greh gospođe Emilije

Vojislav Stojković RSS / 17.01.2010. u 16:35

Gospođa Emilija, supruga marvenog lekara Bačke županije, dvadesetiprvog dana meseca augusta leta gospodnjeg 1889-tog, posmatrala je svoje dve ćerkice kako bacaju kamenčiće u bistro Palićko jezero. Tek je počeo četvrti dan njihovog porodičnog odmora u ovom banjskom mestu, a juče su iz župskog dvora poslali brzi dvopreg, kako bi se njen suprug gospodin Stefan hitno javio velikom županu u Novi Sad. Kočijaš je umeo reći samo toliko da su svinje, u nekoliko bačkih sela, naglo počele da crkavaju i da se u Magistratu plaše da nije u pitanju svinjska kuga.

 
2010-01-17 00:12:59

Prvi brak b(l)ogovski

dali76 RSS / 17.01.2010. u 01:12

   U pet do 12 sam poslao svoj zavrsni seminarski rad da bih se samo desetak minuta kasnije vozio kolima do aerodroma. Kum me je odbacio malko ranije jer je morao poslom do susjedne Lujzijane. Putovanje od najveceg teksaskog grada na obalama meksickog zaliva pa do srpske prestonice na Dunavu traje 12 sati, naravno, put traje vise kad se doda presjedanje u jednom od evropskih gradova.

 Svaki putnik gleda dvije stvari da ne zaboravi: pasos i novcanik. Putnici poput mene imaju i trecu, a to je bijeli stap. Zivimo u opasnim vremenima, ali samoobrana je sekundarna svhra mog stapa. "Slijepi

 
2010-01-15 01:33:07

Pod Ožljem (4)

selica_nena RSS / 15.01.2010. u 02:33

Prostruja novost među onaj narod, pa se nekako i do Alekse probi. Ne bi taj nijedne o takvim stvarima prozborio, al’ mu nešto milo i Milanka pogleda, kao da proverava je l’ istina to što ču. Milanko samo ramenima smače i u neverici glavom odmahuje, ni njemu nije jasno šta su ga skolili i o čemu to pevaju. Pa mu laknu kad nastaviše put, smeje se i prihvata šalu, a sve se osvrće da Jelenu vidi. Ona se još više uz Ljubicu privila, klima glavom i nešto ženama kratko odgovara, al’ pogled ne diže. Joooj, da ga nije stid od ovog sveta, sad bi se s Jelenom kući vratio,

 
2010-01-14 13:20:55

Pismo...

Obren Markov RSS / 14.01.2010. u 14:20

Gost - autor: Vukica Kotarić

(Vukica nema nalog na B92, i nešto nije sklona da ga otvori... ako bude zanimljivih komentara, to će je možda ponukati da to učini, nadam se...)

Zvala se Hermosa Diego... sa 16 godina, koliko je tada imala, izgledala je kao devojka koja je zašla u ozbiljan svet ženskih tajni, nevinog pogleda i naivnog smeha, ostavljajući bez daha svakog ko je ikad imao priliku da barem pet minuta udje u njen svet. Vitka, kako samo mogu biti devojčice toga doba, lako je koračala

 

Kada presečemo startnu liniju prve trke Svetskog prvenstva u jedrenju u olimpijskoj klasi Zvezda (Star) vrućina će da bude nepodnošljiva. Srpski tim će 16. januara da se suoči sa elitom svetskog olimpijskog jedrenja. Ono što je počelo pričom u leto 2009. godine sada je realnost. Znamo da će da boli, da će da bude brutalno vruće i teško. Ipak, mislim da nema boljeg mesta na svetu za mene u ovom trenutku.

 

Neki za jedrenje kažu da je to kao kada stojiš obučen pod hladnim tušem i cepaš novčanice od 100 dolara. To je baš tako izgledalo kada nam je na Otvorenom

 
2010-01-11 01:05:01

Pod Ožljem (3)

selica_nena RSS / 11.01.2010. u 02:05

Na Klubačkoj strani četiri imućna domaćinstva – Radovići, Maljevići, Milićevići i Cvijovići, živeli su u slozi od kad pamte, u dobru i zlu jedni drugima priskakali u pomoć, radosti i tuge delili. Doduše, ponekad se sitno peckali, kad zavist prevlada i neka se više popije, ali i tad pazili da se mera ne prekorači i teška reč između komšija ne padne. Pred svaki vašar se u Aleksinoj avliji okupljali i sačekivali da zajedno krenu. Tu još jednom proveravali da li su sve što su naumili poneli i poslednja uputstva davali onima što ostaju da kuće čuvaju.

 
2010-01-09 16:04:54

Bravo, cure !

Obren Markov RSS / 09.01.2010. u 17:04
Uspele ste da se organizujete. Uspele ste da privučete pažnju i sebi, i nama. Da danima ostanete, uglavnom, neprovaljene iako vidljive. Da pokažete solidarnost sa drugima i među sobom. Da nam uzbudite maštu, kada jednom shvatimo. Da u ovoj zemlji budete potpuno nekonzervativne. Da u šumi statusa na fb postanete potpuno dominantne. Da sve to učinite zarad dobrog cilja, a ne zarad, recimo, prikrivene reklame nekog kao ekološkog automobila na nekoj kao zabrinutoj televiziji. Da nas (suprotni pol) čak i zastrašite, jer ako ovo možete i umete ovako, ko zna šta je sledeće...

 

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana