Još se portreti predsednika/ca u skupštinskom holu nisu ni osušili a čaršija je već lansirala dosetku “Lep/a si kao portret u skupštini”.
Objašnjenje predsednice Skupštine
da je lepota portreta kad to radi umetnik jer “to je ono kako vas umetnik vidi”, “na jedan način koji je malo drugačiji od onoga što ja o sebi mislim, ali prosto nije mesto da govorimo o tome da li sam na portretu lepa ili nisam” može da bude prihvatljivo ako se radi o portretima za privatne potrebe. Inače, umetnik je, uprošćeno govoreći, mogao da smatra da bi i karikature zadovoljile njegovo viđenje i umetnički dojam.
Nije mi namera da ulazim u umetničke dojmove glede portreta predsednika Skupštine ali je to još jedan povod da se prosto zapitamo ko to i kako troši naše novce.
Otišao je još jedan moj heroj. Ranko, hvala vam za sve.
"Crop circles are patterns formed within crop fields and represent the work of the most science-oriented art movement in history." - Richard Taylor, director of the Materials Science Institute at the University of Oregon, US.
Na neki (uvrnuti) način ponovo imamo umjetnost na repertoaru :)
Dakle, evo ga - prvi članak u ediciji Weird Shit. čijem je imenu (nehotimično) kumovao princi u jednom od onih svojih britkih komentara.
-nešto malo "lokalno-
-Gde si ......(treneru)? Koliko je prošlo da se nismo videli?
* Par godina, Cila ! Jesi´li ovde ili u onim "skandinavskim zemaljama", a i šire "majku ti božiju"?*
-He, he...Soprajz! Ovde sam , kod mojih "ludaka" u Somboru! Sećaš se njih?
*Kako bi mogao da ih zaboravim*
- Daaaa, kakav su (smo) pichvajz pravili kad smo ih vodili na boom , pa kod "česme",pa u "Begeš" na Kleptona, pa...mnogo toga dobrog , pozitivna energija na sve strane, "good old times" i ...
....kullllaža
Pet najboljih filmova u istoriji. Možda će ovo pitanje jednom delu blogera delovati otrcano, jer ima toliko spiskova od 50 ili 100 najboljih filmova po izboru ovog i onog sajta, a onda isto to po izboru ove i one ankete među režiserima, pa onlajn ispitivanja šire publike.., ili mereno bioskopskim statistikama, koje su najgore, jer se zasnivaju na gledanosti (i to, često, u nekom užem periodu). Ipak, pokušajmo mi, ovde, na blogu. Tu je jedinstven i najsloženiji moguć sastav stručnjaka.
Iliti prosidba
Bilja: Čini mi se da smo samo zbog njega manje-više i otišli na taj Exit pre 5 godina. Ili se ja ne sećam više ničega značajnog osim Iggy Pop-a. Matori, mršavi, kosati, go do pojasa i filmski ružan.. Majstor.. Posle potpunog ludila u kojem mu se (na sigurno veliku radost obezbeđenja) nekoliko desetina ljudi popelo na binu, majstor je kolabirao i odneli su ga. Procedura je verovatno standardna; krv mu zamene novom (od mlade device uzetom off course) i eto njega sutra.. veselo skakuće po bini, u recimo Roterdamu..Nego, šta sam ono htela.. Mačku je ubila radoznalost, a mene će digresije..
Elem... Ključni trenutak.. Now I wanna be your dog. Gomila ekstatično skače, oblaci prašine u vazduhu, neizostavna cigareta u ruci... U trenutku osećam da mi neko izvlači cigaretu iz ruke. Okrećem se, znam da je ON. OK! Znam da mrzi što pušim, ali stvarno... Dosad mi nije otimao cigarete i bacao ih. Koj’ ti je q..? Pomislila sam. Hvala bogu nisam rekla. Jer bi to verovatno ušlo u anale kao najgluplji odgovor na pitanje koje je se nije čulo od buke i stajalo negde između mene i njega koji je klečao na prašnjavom kamenju, držao me za ruku, među gomilom sveta koji besomučno skače i držao u drugoj ruci PRSTEN. Mali, savršeni prsten od platine sa tri kamenčića! Sve je bilo savršeno, kliznuo je na prst kao da je pravljen za mene i tu se ugnezdio...Svetlucao je na srebrnasto (grozim se zlata)... Prava pesma, pravo mesto, pravi čovek. Ne sećam se više ničega. Verovatno smo se ljubili.. Dugo! Ljudi su nas gledali. Neki aplaudirali. I čestitali nam.. poznati i nepoznati. I više se stvarno ničega ne sećam.
A kako je to stvarno izgledalo?
„Ja mogu da živim taj svoj malograđanski život samo okružena ljudima koji shvataju moju prirodu i mislim da je to nešto najlepše što postoji. Ubila bih se kada bih se komotno osećala u ovom svetu. Da pripadam svemu ovome jednostavno bih sebe prezrela na svaki način.“
Sa Biljanom Srbljanović nakon poslednjeg izvođenja komada „Nije smrt biciklo da ti ga ukradu“ u ovoj sezoni – o generacijama i svemu što među njima traje
Milan