Recimo da napraviš petominutni film i okačiš na youtube i čekaš mesec dana i dobiješ ugovor na 30 miliona dolara.
To je uradio urugvajski reditelj Fade Alvarez. Trebalo mu je oko godinu dana da završi film. Od programa je koristio Premiere, After, Photoshop, 3dMax, Boujou, Glu3d i FumeF.
Do sada je film videlo 3.4 miliona ljudi.
U svakom mejlu koji bi razmenili sevale bi nemacke glumice filmova za odrasle. Mikrob ne bi zaboravio da me podseti kako izgleda Barbara, a ''upoznao'' me je i sa njenom drugaricom.Kako mi jednom napisa u mejlu kada dogovarasmo put za Zrenjanin -
Zdravo Radovane junace!
Cekaj, ako sam dobro shvatio, i ta sa fotografija bi isla sa nama?
Treba nam kombi. Komotno je, moze da se mrda i svasta radi. U tom slucaju, ja bih poveo Barbaru i njenu drugaricu, dve ostarele nemacke fetish kurve. Pa cemo usput da ih pitamo zasto je Genser prvi priznao Hrvatsku i Sloveniju...
Vidi, ovako stoje stvati. 17.11. je moja slava Djurdjica. Moji to vrlo ambiciozno spremaju, traje tri dana. Obecao sam mojim prilicno onemocalim roditeljima da cu im pomoci oko slave. Oni su jos u selu i dolaze u ponedeljak i tada cu znati da li cu im biti potreban tog 19. 11. pa cu ti javiti.
Voleo bih da idem.
Pozdrav
tvoj brat
Mikrob
Divim se kreativnim ljudima. Upoznala sam pre neku godinu bračni par, oboje arhitekti, ali nakon završenog fakulteta on je rešio da ide na doktorske studije iz matematike, pa je postao matematičar, a njegova supruga muzičar. Oboje talentovani i božanstveni ljudi. Upoznali smo ih vrlo brzo nakon njihovog dolaska ovde u grad. Kad sam prvi put otišla u njihov apartman nisam mogla da verujem svojim očima jer sam videla nameštaj koji sam ranije viđala samo po muzejima. Oni su zajedno napravili svoj nameštaj od kartona. Napravili su svoj krevet, noćne stočiće, police za knjige, stolice
9. avgust 1963 – 11. februar 2012.
Umrla je 48. godini u Beverly Hilton Hotelu i uzrok smrti se za sada ne zna.
taman da nikada ništa pre nije otpevala ovo bi bilo dovljno za sva vremena
(kako je Cane Partibrejker pljunuo na Poezin Party)
Čuveni kritičar, teoretičar i nadasve pesnik Cane, poznatiji po prezimenu Partibrejkers, svratio je na prošli Poetski clubbing.
Inače, Poetski clubbing je novo gradsko dešavanje.
Odigrao se tek dva puta; treći je zakazan za 25. april.
Clubbing organizuje grupica ljudi, okupljena oko web fanzina Poezin, posvećenog angažovanoj poeziji i pop kulturi.
Poezin radi moj prijatelj Milan Mijatović- entuzijasta i pesnik, čija je nova zbirka izašla nedavno, u ediciji „Total underground", izdavačke kuće Liber. Ova edicija, promovisana je u Malom klubu Akademije, nakon čega je Milanu ponuđeno da osmisli i organizuje program u okviru kog bi, jednom mesečno, pesnici i pesnikinje s OFF scene, mogli da čitaju ili izvode svoje pesme. Po uzoru na Pesničenje, koje rade Škartovci u Rexu i koje je za godinu dana postalo najpopularnije gradsko zbivanje; ali - kamernije, prljavije i intimnije...
Manje nalik na reviju poezije, a više nalik na žurku. Milan je na Poetski clubbing, pozvao nekolicinu značajnih i talentovanih mladih pesnika/pesnica, ostavljajući mogućnost da se svako ko to želi, prijavi za učešće. Putem sajta, ili na licu mesta, pod uslovom da nekog iz publike časti pićem. Stvar je jasna.
Ukoliko išta znamo o ljudima, onda je to da vole da se dele. Na kauboje i indijance, partizane i Nemce... kao i u svim beogradskim školskim dvorištima 1980-te, i u dvorištu OŠ „Stevan Sinđelić" je među osmacima i naprednim sedmacima, zamenivši dve pomenute, zavladala podela na hipike i pankere. I ostalu devedesetprocentu masu koju ta podela nije ni najmanje zanimala. Treba li reći, pripadao sam devedestprocentnoj masi. Pripravništvo u rok grupi bez bubnjara bi me verovatno ubrojalo
Milan Nikolić
Danima merkam izveštaj Centra za proučavanje kulturnog razvitka Republike Srbije koji mi je sav u grafikonima i ilustracijama, te obilato podmazan fotografijama i analizama, sleteo na e-mail. I samo ime centra poziva na polemiku, nekako mi se čini da je predmet proučavanja ono jedino što im nedostaje. Kad bi bar pronašli pravi antonim za razvitak, pa bio to oficijelnim stilom nazadak ili onako ljudski, ljutito – propadanje, sunovrat, strmoglavljivanje, stvari bi imale više smisla. Čak i kad su od Republike.Ipak, pored brojnih kontradiktornosti o “kulturnim praksama” mene, vas i nas, brojni nalazi u ovom izveštaju su izuzetno zabavni.
Ovih dana razmišljam o muzejima, izložbama, slika, fotografija... Počelo je sve lepo, jer mi na pamet bila izložba fotografija Českih majstora iz 20-og veka koju sam posetila u Bonnu u muzeju Art and Exhibition Hall of the Federal Republic of Germany . Divne fotografije.
A onda sam se setila jedne fotografije Kevin
Ovih dana mnogi su oduševljeni akcijom Beogradske filharmonije u beogradskoj Silikonskoj dolini. Spustila se arogantna grupa umetnika do Strahinjića Bana i izvređali prisutne goste. Odakle ta malograđanska potreba kod "vrhunskih" umetnika da odu među "seljake" i da im na nos nabiju kako su oni kao "vrhunski" umetnici mnogo bolji ljudi od njih silikonskih "seljaka"?
Dok su im se zahvaljivali što ne dolaze, "vrhunski" umetnici u skupim frakovima i sa još skupljim instrumentima su zaboravili na jednu činjenicu. Ti seljaci svojim porezom finansiraju njihovu neprofitnu umetnost. To što oni cigulišu, šetaju dupeta po svetu i svirkaju i misle da su mnogo bitni, plaćaju ti isti seljaci kojih se gade!
Kako sam čula za Uroša Petrovića? Tako što je bio gost kod moje FB drugarice Tijane, bibliotekarke u osnovnoj školi u Aranđelovcu. Postavila mi je jednu njegovu zagonetnu priču (Misterije Ginkove ulice) i povukla me da malo proguglam podatke o piscu.
Misterija stare umetničke slike
Istražujući jedan od mračnih tavana Ginkove ulice, Marta (devojčica sa zelenom kosom) je pronašla staru umetničku sliku. Na njoj je bio portret nage devojke, naslikan od pojasa naviše. Iako je portret bio veoma detaljan, na slici nije