Nemam običaj da čitam kad ustanem. Jutros sam napravio izuzetak. Možda i nisam, kada se bolje pogleda. Čitao sam ležeći; tek što sam otvorio oči, uzeo sam knjigu koju sam pre nekoliko dana dobio na poklon od devojke. Jednom davno sam spomenuo, dok smo sedeli na klupi u parku, kako imam želju da pročitam tu knjigu, i kako ću je, prvom prilikom uzeti iz biblioteke, ona je to zapamtila, i sada posle nekoliko nedelja (pritom bi valjalo naglasiti da sam ubrzo zaboravio na tu knjigu, što znači da je nisam ni uzeo iz biblioteke kako sam nameravao), knjigu sam imao u rukama, i propisno sam se obradovao; ne samo iz razloga što sam lud za tim austrijskim piscem, već me je obradovao njen gest. Dok smo večerali, izrazio sam joj zahvalnost, i jedva sam dočekao da je zgrabim (knjigu!) i prepustim joj se, u potpunosti.
сећам се, када смо доперјали у изру, тамо, јуна 1999. (мада сам ја већ увелико био шуњалица овде још далеке и бистибојсне, саботажне 1995.), да су нама, избеглицама из демократском америком бомбардоване србије приредили дочек у прес-клубу аеродрома, и да је ту један од представника наше емиграције, данас виђени припадник јеврејске заједнице у србији одржао говор, који смо склепали успут у авиону. у суштини, тамо смо, с врата неба, накрпили одлазећег премијера, бибија нетанјахуа, због тога што је прихватио албанске избеглице, а нас, српске јевреје је истретирао као грађане друге класе. биби је отишао с тог шоуа за медије црвен и бесан као рис, успут рекавши "склоните ми овог малог милошевића", отишавши демонстративно са сцене у заборав.
Zamišljam lice prodavca u podrumu pića
dok stara majka spušta flašu travarice na pult i plaća sitnitnom
a ja zveram u podne pločice
i potvrdno klimam glavom
- Jeste, komšija ; O njoj sam ti pričao …
U nju svako veče ulazim zatvorenih očiju
nakon pola sata nabiflavanja u wc-u
i puštam je da me ljubi po vratu tim sasušenim usnicama
koje su nekada vikale - Sloboda narodu!
dok trnem okružen sopstvenom sramotom
i trpim njene krte nokte na poraženim leđima.
Krv kaplje po posteljini.
Jebem
Ponedeljak, 21.12. u 19h u "Zelenom zvonu", Zrenjanin
KNJIŽEVNO VEČE
Članova upravnog odbora i umetničkog saveta
„Fonda Vujica Rešin Tucić i Vojislav Despotov“
GOVORE:
Svetislav Basara, pisac
Vladimir Kopicl, pisac i direktor Zavoda za kulturu Vojvodine,
Gojko Božović, pesnik, književni kritičar i esejista, urednik u izdavačkoj kući "Arhipelag"
Novi Nebojša Milenković,istoričar umetnosti
Gordana Nonin, novinarka lista "Danas"
toliko puta mi u toku dana
ne nisam htela to tako da kažem
hoću da zvuči lepše
da zvuči as deep as love
kad je već svaki sentiment koji osetim u vazduhu
kao blago prelaženje preko obraza
kao pamučna majica ispod kožne jakne
opet je prošla ponoć
štucam
jel to znači da misliš na mene
čini mi se
a sigurno i ti tako misliš
osećaš
-kasno je da se sada napravi razlika između ta dva
meni se spava a ti već spavaš-
da sve što