ednom je Charles Bukowski rekao: "Drinking is an emotional thing." Proširila bih ja to i na hranu. Ne može to oko nje svako. Priprema hrane, kuvanje i uživanje u dobroj hrani, sa svom strašću i zadovoljstvom koje neko može tom prilikom pokazati, ne može se porediti sa trpanjem kakve bilo hrane u sebe, zato što je eto, vreme jelu. Priznajem da ja nisam bila oduvek ona koja voli da se bakće poslovima po kuhinji, ali ljubitelj dobre hrane sam bila - uvek. Sećam se kako je davno moja prva kuhinja bila opremljena osnovnim "alatkama", ali koje nisu bile često upotrebljavane. Hmm...mladost, ludost.
piše: Džim Džarmuš
Pravilo br. 1
Nema pravila. Postoji onoliko načina da se napravi film koliko ima i potencijalnih filmadžija. Film je slobodna forma. U svakom slučaju, lično se nikada ne bih usudio da bilo kome kažem šta da radi ili kako da radi. Za mene je to kao da govorite nekome kakvo treba da bude njegovo religijsko opredjeljenje. Jebeš to. To je protiv moje lične filozofije - više koda nego li seta "pravila". Stoga, zanemarite "pravila" koja trenutno čitate i umjesto toga smatrajte ih samo kao moje bilješke namjenjene meni. Svako bi trebao napisati svoje sopstvene bilješke pošto ne postoji jedan način da bilo šta uradite. Ako vam neko kaže da postoji samo jedan način, njihov način, bježite što je moguće dalje od njih, i u fizičkom i u filozofskom smislu.
U ekskluzivnom intervjuu za magazin The Skinny, kultni filmadžija Džim Džarmuš [Jim Jarmusch], razgovara o svom tajanstvenom novom filmu „Granice Kontrole" [The Limits of Control], o njegovom poslednjem muzičkom projektu Bad Rabbit, i o tome zašto je istraživanje naše svesti "neotuđivo pravo".
U intervjuu za Njujork Tajms Tom Vejts [Tom Waits] dao je čuvenu izjavu da "Ključ... ličnosti Džima [Džarmuša] leži u činjenici da je osedeo kada je imao petnaest godina. Kao rezultat toga, on se uvek osećao poput emigranta u svetu tinejdžera. On je još od tada emigrant. I svi njegovi filmovi govore o tome."
Kako sam čula za Uroša Petrovića? Tako što je bio gost kod moje FB drugarice Tijane, bibliotekarke u osnovnoj školi u Aranđelovcu. Postavila mi je jednu njegovu zagonetnu priču (Misterije Ginkove ulice) i povukla me da malo proguglam podatke o piscu.
Misterija stare umetničke slike
Istražujući jedan od mračnih tavana Ginkove ulice, Marta (devojčica sa zelenom kosom) je pronašla staru umetničku sliku. Na njoj je bio portret nage devojke, naslikan od pojasa naviše. Iako je portret bio veoma detaljan, na slici nije
Tih dana kada je nastala ova najpoznatija džez fotografija ja sam se već otrgao uticaja oca i duboko zavaljen u majčinoj materici živeo svoj društveni život fetusa. Dok su jula 1958. godine tačno u 10 sati najznačajniji umetnici zlatnog doba džeza strpljivo pozirali fotografu Esquire magazina Art Kane-u
”Kada umrem, moj grob nalaziće se na mjestu koje će stabla voćaka dva puta u godini zasipati cvijećem”.
Ovako je govorio Omar Hajjam,
jedan od najvećih persijskih učenjaka,
matematičar, astronom, filozof i pesnik,
desetak godina pre svoje smrti.
Bilo je to početkom 12-tog veka, u vreme
višegodišnjih gradjanskih ratova,
kada je Hajjam morao da napusti mesto
upravnika bagdadske opservatorije i da
se sklanja pred
(Pogled iz mrtvog ugla ... iliti kako se andergraund uselio u skupocjene vile ...)
Moj dragi gost danas je docsumann.
Začet kao hibridno nedonošče likovnih andergraund scena kasnih 70-tih prošlog vijeka u Los Anđelesu, od kojih i dan danas vuče taj prljavi distorzirani pozadinski šum, LOWBROW se vremenom, iako u vječitom gardu sa oficijelnom akademskom
Nema ništa teže na ovom svetu od pravljenja rang listi! Verovatno ni bezumnije. Naravno da tu ne mislim na svakodnevno zasipanje raznoraznim rang listama u dijapazonu od najsisatije pevaljke, kraljice splavova, velikobratskih farmi, prvog glasa Srbije, elitnih spisateljica, mrsomudljivih osoba koje se ne skidaju s TeVeja, razvoda i udadbi/ženidbi tz slavnih ličnosti, prodavačica/prodavaca magle, sve do ozvaničenih i zakonom zaštićenih krimosa i njihovih patrona političara a sve objavljivano u tz žuto-smeđe-prolivastoj štampi i na malom ekranu.
Jutro osvanulo zamuceno gustom Bosforskom maglom, koja se bogami odrza sve do negde 11 sati. Uturim lap top u ranac I posle dorucka krenem niz glavnu dzadu. Uz put se setih da sam sinoc prosao I zavirio ali nije bilo mesta igla da padne, u Kahvu uzivalaca Nargilskog duvanjenja. Opio me prijatan slatkasti miris dima cija se sinocna gustoca mogla mirne duse nazvati Dimnom zavesom. Dotabanam ja do Kahve, provirim, natkriveno dvoriste skoro prazno, dva momka na secijama sa leve
U noći između subote i nedelje u Temerinu je mučki napadnuta “Devojka koja se češlja“. Noćni razbojnici, verujući samo u silu, divljački su nasrnuli na njenu lepotu, nežnost, nevinost, postojanost u vremenu i prostoru.