2018-05-24 23:34:52

Dan kada je Mijatović pogodio prečku

Radovan Nastić RSS / 25.05.2018. u 00:34

Vredelo je ćutati 3 godine.

 Proučavati Los Anđeles.

Slušati Henri Rolinsa, Rasel Brenda i Džordana Pitersona.

Gledati Kanela i Golovkina, Khabiba, Rouz Namajunas.  

Živeti noću uz sjajnu ekipu ljudi. 

I završiti knjigu. 

 dan_kada_je_mijatovic_pogodio_precku-radovan_nastic_v.jpg

 

dan 1 

/ 09.50. am /

 

Razglednica u sandučetu.

Sa Dominikane. Lepa

 
2018-05-23 11:29:02

Čekanje

mikele9 RSS / 23.05.2018. u 12:29

je jedna od najgorih stvari/situacija u životu! Čekanjem čovek obesmišljava svoje postojanje, Beket je to maestralno prikazao u Čekajući Godoa. Istina je da smo bili primoravani na čekanje, onih devedesetih godina, ne ponovile se a evo ponovo se javljaju, ulaze na vrlo velika vrata, dakle, devedesetih godina kada smo ustajali u cik zore i čekali u već formiranom redu za litar mleka i kilo hleba! Bivalo je tada još mnogo kojekakvih čekanja od kojih mi se smučio život pa danas kada vidim više od tri osobe pred kasom u samousluzi, odustajem i odlazim u drugu, treću... No

 
2018-05-09 22:00:55

Busanje u grudi, …

Milan Novković RSS / 09.05.2018. u 23:00

hqdefault.19454.jpg

... kaže Vukajlija, je najčešći vid komunikacije između dva majmuna.

Ne, nisu mi neoliberalni partizani i četnici inspiracija, samo bih rizikovao da uvredim nekoliko pametnih komentatora, nego jedan zapadni neoliberalni ekonomista, protiv drugog zapadnog neoliberalnog ekonomiste, u, recimo, neću-tako-da-se-igram kritici kineskog Made in China 2025.

Primer zapadne „šeme", iz pera velikog Michaela Hudsona

 
2018-04-16 11:43:28

Lisa Simpson na Nišvilu!

Ivan Blagojevic RSS / 16.04.2018. u 12:43

Verovatno nisam jedini koji misli da su Simpsonovi najbolja američka serija u poslednjih 30 godina. Suprotnost glavnim zvezdama serije, neodgovornom Homeru i buntovnom Bartu je super inteligentna Lisa liberalnih shvatanja, budista po verskom a saksofonistkinja po muzičkom uverenju.
Satrična parodija Simpsonovih osvetlila je brojne aspekte prosečne porodice

 
2018-04-13 23:56:37

Umro je Don Kihot

nurudin RSS / 14.04.2018. u 00:56
„...највећа глупост коју човек може починити у овом животу то је да допусти да умре...”


Мигел де Сервантес, „Дон Кихот”
 
 
 

 

 
 
 
 
 
 
 
 

 
 
 
 
2018-04-11 10:18:37

Uz apsint sa srebrnom kašičicom

amika RSS / 11.04.2018. u 11:18

УЗ АПСИНТ СА СРЕБРНОМ КАШИЧИЦОМ

Да се нешто догађа наговестио је Салвадор Дали, онај јединствени и непоновљиви, који је за своје претходнике признавао само Ајнштајна и - Пикаса. Годинама, за сваки Пикасов рођендан, лично је остављао жуте руже на прагy слављеникове куће и хитро одлазио јер је, по његовом мишљењу, овај свет превише мали да два генија буду истовремено на истом месту. Он, Дали, мистични и недокучиви (како је себе називао), који је, између осталог, истраживао димензије и боју Бога (бесконачно мали и зато свеприсутан, боје холандски жуте), године 1935, у тексту “Освајање ирационалног”, непосредно се позива на Пикаса и то - у стиховима:

биолошки и динамички / феномен / какав представља / Пикасов / кубизам / био је / прво велико имагинативно људождерство / које превазилази експерименталне амбиције / модерне / математике и физике.

 
2018-04-04 21:27:00

Bitipatibi

Inner Party RSS / 04.04.2018. u 22:27
Bitipabiti-14.jpg
Nešto što ljudima iz gradova nikad neće biti dovoljno jasno, je i to koliko je nama iz provincije teže i komplikovanije da pratimo scenu, posećujemo koncerte, izložbe, bioskopske projekcije, pozorišne predstave. Ne postoji ta neka udobnost da pešice ili gradskim odeš par stanica do mesta dešavanja, nego apsolutna svaki odlazak na neku svirku podrazumeva da planiraš vreme, prevoz, novac koji ide za sve ostalo osim same ulaznice, ... Ako ne voziš onda se snađi za prevoz posle koncerta (u najgorem slučaju smrzavaj se do prvog jutarnjeg busa) a ako voziš, traži parking, i ne zaboravi da nema pića ako voziš! Elem, kako to već biva, taj petak ujutru je padala ledena kiša koja se uveče pretvorila u običan pljusak koji se srećom nije ledio na tlu. Ipak nije bilo lako voziti ni po pljusku ... Naročito kada sam posle dvadesetak minuta shvatio da je iz nekog razloga prestalo da mi radi grejanje u kolima! Te večeri su u Pančevu nastupili Bitipatibi a na koncert je mojim kolima išlo nas troje, dvojac iz lokalnog webzina i Vlada iz Lenhart Tapes. Dok smo se smrzavali u hladnoj kabini mog automobila, Vlada je pričao malo o beogradskom Festivalu Novo doba to jest o Fijuk sajmu malih i nezavisnih izdavača i izlagača koji će u aprilu biti posvećen kovačičkoj underground sceni ...
 
 

Objavljeno je da je završen konkurs za spomenik Stefanu Nemanji i da je prvonagrađeni rad ruskog vajara Aleksandra Rukavišnjikova uz saradnju sa srpskim arhitektom Petrom Arsićem. Spomenik je ispred zgrade železničke stanice na Savskom trgu, na dnu Nemanjine ulice i lepo je saznati da će spomenik srpskom vladaru, osnivaču srpske države biti deo urbanog ambijenta Beograda. Prvonagrađeni

 
2018-03-24 19:14:03

Đorđe Kadijević - Više od istine

Inner Party RSS / 24.03.2018. u 20:14
Kadijevic-NASLOVNA-1500x550.jpg
Đorđe Kadijević (1933, Šibenik) je u srpskoj javnosti poznat kao filmski autor kojeg se setimo prevashodono kada se pomenu filmovi Leptirica i Sveto mesto. Iako je režiser koji se na jugoslovenskoj sceni pojavio još šezdesetih – filmovima koji su bili deo tzv. crnog talasa – i iako je njegov rad bio najšire dostupan kroz TV seriju Vuk Karadžić RTB-a, do danas ga mlađa i srednja generacija ipak najviše poznaje po njegovim – za naše prilike pionirskim – horor ostvarenjima. Već dugo se oko Đorđa Kadijevića gradi status kultnog autora horror filmova, ali ima tome evo već desetak godina od kako se i filmski kritičari mlađe generacije ozbiljnije posvećuju ovom autoru. Počelo je to studijom U brdima horori: srpski film strave (Niški kulturni centar, 2007) i zbornikom Novi kadrovi: skrajnute vrednosti srpskog filma (Clio, 2008) da bi se kultni status Đorđa Kadijevića definitivno potvrdio ovogodišnjim monumentalnim delom, (auto)biografijom Više od istine: Kadijević o Kadijeviću (Orfelin, 2017). Za sve tri ove knjige, zaslužan je niški pisac, filmski i književni kritičar, prevodilac i esejista Dejan Ognjanović.
 
 
2018-02-27 16:52:14

Sneg

FINAL ROUND ART RSS / 27.02.2018. u 17:52

To je to.

Savršen trenutak za pisanje.

Tišina.

Popio sam kafu. Proverio poštu. Uključio grejanje. Potom, isključio grejanje. Više se ni radijatori ne čuju. Ništa se više ne čuje. Kotao je zaćutao. Čak i moja stolica na točkiće. Umirio sam se. Mogu samo da čujem sopstveni dah, i to onako prigušen, do krajnosti, kao da ću umreti. Neću. Barem ne još.  

Napolju je, vidim, napadao sneg. Gledam u svoju desnu stranu, kroz prozor.  Ne veje. Vejao je čitavu noć. Ostavio je jasne

 

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana