Izgleda da opet patim od akutnog nemanja inspiracije za pisanje, a da ne bih pisala deseti post na iste, ili slične teme, koje se mogu naći ovde na blogu, ćaskaću malo s vama.
Ne pas se pencher au dehors! Nicht hinauslehnen! Sećate li se ovog upozorenja u vozovima Jugoslovenske državne železnice u prošlim vremenima, bivše drzave? Ili, - u slučaju nezgode povuci ovu kočnicu! Ili, ne upotrebljavaj
Juce na nekom predavanju sretnem Stephena Shaleta. Neki ovde ce se setiti (nadam se u tastini) moje price Hotspur. To je taj. Nisam ga videla od kada je definitivno otisao u penziju. Imao je medju-fazu kad je par dana nedeljno, posto su ga isutirali iz kancelarije da bi se novi Veliki Tata uselio, sedeo sa nama u kancelariji Research Fellows. Uvek je dolazio sa novom pricom. Neki put nam je citao pesme koje je napisao, a jednom prilikom, kad smo bili nasamo, procitao mi je ljubavno pismo koje je napisao
Ne podnosim ni konzerve, ni pritajene konzervativce, operu i operativce, gotovs i gotivce, gotovinu, otopinu, praznu binu i frazu pivce za živce, kad neko glumi sumnjivo lice, podgrejane pice i palice, neobrijane pice i ralice, skijice i ubice, raskopane ulice i zatvorene ptice, emisiju Vice i vice versa, pluripotentnost stresa, frižider bez mesa, pepeo na urni, večne i nepravedno optužene krivce, osim ako nisu dežurni
[Помисли нешто потпуно другачије]
[Сваки човек је важан ]
Мишљење и свет
„Оно што мислимо је сувише различито
од онога што би требало да мислимо."
Чарлс Сандерс Пeрс
Човеково мишљење настаје као последица интелигенције, односно способности да се елементи из окружења уодношавају. Оно настаје из нагона за опстанком, односно потребе да се створи интерпретација света зарад лакшег сналажења у свету, пре свега зарад лакшег предвиђања будућих догађаја. Мишљење је дубоко посредовано искуством у свету, односно изложеношћу подацима из окружења. Што је то искуство богатије, то ће и човеково мишљење бити богатије.
Невоља са мишљењем је што је оно, у својој основи, непоуздано.
Koristim priliku da se ovim blogom oprostim od druženja sa vama. Već neko vreme razmišljam o tome i prethodni događaji su me samo uverili da se ova "zajednica" u suštini ne razlikuje od one koju u stvarnom životu uspešno izbegavam već godinama. I kao što je to u realnom životu, od drveta se ne vidi šuma ili od nekih sjajnih ljudi, ne vidi se "šuma" onih koji svojim ponašanjem i nepokolebljivošću, svojim krutim stavovima i bahatošću, kvare svaki vid normalne i ljudske komunikacije. Realno ili virtuelno, meni to ne treba.
I za kraj, neka slika govori za sebe.
Kenguri sumnje,
Obrnutim redom,
Konzerve nežno otvaraju....
hvala ti
U našem neposrednom susedstvu odvija se vrlo zanimljivo suđenje, Na optuženičkoj klupi sedi Ivo Sanader, do pre dve godine nesporni politički lider u Hrvatskoj, čovek koji je tamo dobivao izbore dva puta za redom, zahvaljujući isključivo personalizovanoj kampanji.
Sanader ima tri suđenja za različite vrste korupcije, a ekonomski analitičari u Hrvatskoj njegovoj koruptivnoj hobotnici pripisuju milijarde kuna štete nanesene državnom budžetu i javnim fondovima.
Kad se detaljnije pogleda ono za šta se Sanader tereti, čovek ne može a da ne pomisli na gotovo identičnu
Svi mi koji pišemo blogove imamo po jedan učenički i možda više nego jedan svoj alter-blog-ego. To shvatite kada počnete da pišete blog, a onda posle drugog čitanja otkrijete da to i nije baš ono što ste hteli. Onda naviknete ljude i sebe na određene teme, a sami znate da želite da pišete i o još nečemu što vam se ne uklapa u koncept bloga. Tada je vreme da izgradite svoje drugo (manje ili više tajno) drugo blogovsko ja.
Mene ima na više blog sistema. Na nekim sam se učio, pa sada stidljivo geldam na te početke, ne želeći da ih se više iko seti. Neke sam i sam