Sutradan nisu bili u salonu nego u trpezariji, velikoj prostoriji sa vitrinama sa porcelanom i kristalom, i dugim stolom oko koga je bilo dvanaest stolica sa visokim naslonom. Sto je, očigledno, mogao da se razvuče jer je, izmedju vitrina i po uglovima, bilo još nekoliko stolica u istom stilu. Iznad stola je, sa šestokrakog lustera sa kalotom u sredini, visio gajtan na kome se nalazio prekidač zvonceta kojim se prizivala devojka. Pre nego što su seli, Radi je bilo ponudjeno da se dotera, upotrebljeni izraz je zaobilazio škakljive reči, i Rada se doterivala u kupatilu od tamnoplave i bele keramike sa vitrinama i policama prepunim mirisa i pomada. Ispred jednog ogledala bili su stočić i stolica a veliko ogledalo je bilo pored vrata, da se vidi cela figura pre nego što se izadje. Pravi kozmetički salon.
Najvise volim petak popodne. Dodjem sa posla i znam da su ispred mene dva dana za odmor i zezanje. lagano planiram sta cu da radim, gde cu da izadjem i prosto uzivam u sopstvenom zadovoljstvu. Iako sam vec pocela spremati drzavni ispit pa moram malkice i da ucim, ta misao mi ne kvari srecu. Moram da priznam da sam rodjeni hedonista. Volim da se prepustim lepim stvarima mada vise trenutcima. Mislim da samo moji najblizi mogu da primete onaj bezobrazno samozadovoljni osmeh koji kaze "uh miline" kad lezim na plazi ili plivam u moru ili dok jedem moju omiljenu poslasticu. Moja sestra je do duse
срео сам се јуче са једним старим Играчем из израелског министарства туризма, у пемзији је Човек,
али он ме је, у суштини, учинио важним за Србију у Израелу, он на препоруку једног, исто тако драгог другара из вањског министарства,
били смо јуче на некој cool клопи, нa неком од ветровитих и прозрачних јерусалимских брда, ђе успут и жену и мајку своје ђеце нађох,
Ove godine Mr.Olimpija, odnosno izložba (instalacija (?)) najnapucanijih muskulatura današnjice, započela je neslužbeno prije takmičarskog dijela programa. Otprilike dogodilo se nešto slično onome kad se bokseri pofajtaju na zvaničnom vaganju pred meč.
Šta bi bilo, šta bi se desilo, da nisam otišao na taj rođendan?
Da li bih bio dobar pravnik, advokat, sudija... ?
Nije pravilo, usprkos izreci, da posle kiše ogreje sunce.
Zašto i kako su posle preživljenog infarkta nestali neki moji strahovi, fobije?
Zašto sam osetio potrebu da budem sa svojom majkom dan pre njene smrti?
I dan danji razgovaram s ocem kad odem na groblje.
Kako to da sam jedan od retkih koji se raduje tuđim uspesima?
Zašto sam ostavio Slobodanku zbog Nataše?
Da li bih uzeo da ponovo čitam
Not everyone understands house music, it's a spiritual thing
a body thing
a soul thing...
- текст почиње да значи и да комуницира једино због интервенције читаоца (G.Čezare Serge)
(овофебруарске прибелешке)
- одвајкада се сматра да људе рођене на преступни дан током преступне Године прати срећа констатовасмо данас за ручком код слављеника Срећка исписника ми који закорачи у трећу деценију живота
Juce na nekom predavanju sretnem Stephena Shaleta. Neki ovde ce se setiti (nadam se u tastini) moje price Hotspur. To je taj. Nisam ga videla od kada je definitivno otisao u penziju. Imao je medju-fazu kad je par dana nedeljno, posto su ga isutirali iz kancelarije da bi se novi Veliki Tata uselio, sedeo sa nama u kancelariji Research Fellows. Uvek je dolazio sa novom pricom. Neki put nam je citao pesme koje je napisao, a jednom prilikom, kad smo bili nasamo, procitao mi je ljubavno pismo koje je napisao
Izgleda da opet patim od akutnog nemanja inspiracije za pisanje, a da ne bih pisala deseti post na iste, ili slične teme, koje se mogu naći ovde na blogu, ćaskaću malo s vama.
Ne pas se pencher au dehors! Nicht hinauslehnen! Sećate li se ovog upozorenja u vozovima Jugoslovenske državne železnice u prošlim vremenima, bivše drzave? Ili, - u slučaju nezgode povuci ovu kočnicu! Ili, ne upotrebljavaj