U bliske susrete sa ljudima ulazim sa manje ili više strave. Verovatno je to glavni razlog, uz nešto okolnosti, što živim u mehuru, koji na engleskom bolje zvuči - bubble. Kad moram da se sretnem sa ljudima, ja stegnem zube i stomačne mišiće i izguram sa vojničkim stoicizmom. Posle godina stezanja zuba oni su mi se duboko uvukli u desni, a stomačni mišići su zavidno jaki i bez dodatnog vežbanja. U bubble sam dovukla i nameštaj - planiran dug boravak - i od opažanja, zaključaka, iskustava i sličnih specijalnosti, jedva se diše. To je pozitivan spin.
Ubeđujem sebe i tvrdo verujem da to nisu njegovi poslednji dani, zato sam i otišao kod njega na Jamu da budem deo ODBRANE! Sokrat se nije branio, nije ni morao, na kraju mu je bio pun svega pa je popio kukutu. Platonov je naslov. Ma koliko čovek bio ili pretpostavljao da je jak i čvrst, osamljenost, samoća, za čas sve razori u prah i pepeo. Moj drug i prijatelj Zdenko ima, lekarski konstatovano, karcinom koji je obuhvatio ceo želudac. Zdenko nije Sokrat, nije
"Satan finds some mischief still for idle hands to do..."
"I want to say, in all seriousness, that a great deal of harm is being done in the modern world by belief in the virtuousness of work, and that the road of happiness and prosperity lies in an organised diminution of work."
"The morality of work is the morality of slaves, and the modern world has no need of slavery."
Ovih dana imala sam asocijacije na temu sweet laziness, eseja Russella, i još mnogo čega, čitajući odlične članke Marisse Bracke , (žena can-do-ologist, žena zmaj!)
Pokušavam da spavam, ne ide. Prevrćem se, znojevi, temperatura. Ustajem, idem do kupatila, gledam se u ogledalu (ne pitajte šta vidim) plezim se ogledalu, koje vrišteći skače i beži u ćošak. Hmm... Krajnje čudno. Okrećem se oko sebe i tražim belog zeca koji hronično kasni i gleda na sat.
U tom trenutku me neko drma za rame i konačno budi.
"Nešto vrišti u drugoj sobi!"
Ja:"Ništa ne brini, sad ću da pogledam."
"Obuci
...tapete za predjelo?
Ako ste citali moje tekstove od ranije, onda vec zante za moju fascinaciju Hestonom Blumentalom. Neko vreme nije bilo vesti od njega osim apdejta u vezi trovanja za koje su ga tuzili ljudi koji su u njegovom restoranu u Breju jeli ostrige za koje se ispostavilo da su zarazene norovirusom, sto nema nikakve veze sa Hestonom. Ipak, covek je prihvatio odgovornost i ponudio svakom od ostecenih sa jos jednim pratiocem ponudio besplatnu veceru, sto bi bio ekvivalent oko GBP 500 po coveku.
Na moju veliku radost serijal "Hestonovih gozbi" je nastavljen vecerom
Nikad nije kasno.
Koristim ovu priliku da obavestim one koji čitaju moj blog, da, iako Devica u Horoskopu, što bi trebalo da podrazumeva(?!) preciznost, temeljitost, sitničavost, poređanost i redoslednost, kretanje unapred određenim i utvrđenim stazama... ja se godinama borim protiv toga u sebi, rušim ga i ruiniram, iznenađujem i sebe i to u sebi...i objavljujem tekstove koji jedan sa drugim nemaju nikakve veze. Volim to što radim, prija mi da se javim sa onim što me u ovom ili nekom budućem trenutku ponese i ponuka da ga objavim. Evo, upravo kao ovo što sledi.
Ко се удостоји да угледа самог себе, виши је од оног ко се удостојио видети анђеле (Јарил: речи Св. Исака Сирина, VII век)
Le monde ne sera pas détruit par ceux qui font du mal mais par ceux qui les regardent sans rien faire (Albert Einsten)
Post "Kuso i repato, šuto i rogato, rogovi u džaku", koji je postavio blogokolega Dirtyharry, podsetio
Kada čovek pročita naslov pomislio bi da idem sa stočne pijace, a ja zapravo pričam o blogerima. Samo iskusni korisnici Brajove azbuke možda nisu primetili kakvim se tonom sve češće i sve više pišu komentari na blogu. Autori sve čećše dobijaju dojave u moderatorskom panelu da brišu neke komentare. Moj vispreni prijatelj Horatio, koga nema već par nedelja bi rekao “čemu?“. Ne znam ni ja, zar toliko ljudi