(дневникми листајући)
- чини ми се да многи људи прођу кроз живот затворених очију. ја сам их богами држао широм отворене (г. А. Дероко)
одскора, самоопредељењем усмерен практиковању кулинарское вештине неби ли побудио учмалост нетеренских дана, ових дана, направио сам јело од карфиола и броколија са бешамел преливом ( које је било много укусније него што описно звучи ) .Унуци олизаше тањире.
22. jun
Prvi dan zime na Južnoj hemisferi. U čileanskoj Patagoniji, temperatura +1°C i uglavnom sunčano - idealno za višečasovno pešačenje po okolini. I za nekoliko novih fotografija.
Osim neosporne lepote, ovde su svaki pejsaž i svaka scena puni neke skrivene dramatike. Ne znam objašnjenje, ali dopada mi se.
пиши одабрано и.... не очекуј аплауз ( Аn English proverb)
инстиктом блогер аутора постирани текстови им се напросто сортирају по сродности имајући на уму да састав мора имати полазну полемичку идеју (но да јој не недостаје и трачак духовитости) коју даље треба подупрети са каквим, потенцијалним читаоцима, препознатљивим примерима, али свакако прихватљивим и за оне не баш вичне рекоиграма аутора, но једно је јасно, да најбољу блого прођу имају текстови срочени на основи актуалних друштвено-политичких догађања.
Dijalog (od staro Grčkog Dialogos što znači razgovor), predstavlja vođenje usmenog ili pismenog razgovora.
Svesna upotreba dijaloga počinje kod Sofista, koji im služi za saznavanje ili raspravljanje problema u smislu klasične Dijalektike (Teze i Antiteze). Literalno se može naći u Sokratovim dijalozima koje je objavio Platon, jedan je od vrhunaca dijalektike. U Humanizmu dijalog doživljava svoj razvoj tek kod Erazma Roterdamskog i kod Ulriha od Hutena.
Dakle dijalog! Ma koliko nam se razlikovala mišljenja i stavovi, dijalog podrazumeva iznošenje istih
Zadržaćemo se na početku 1550-tih, kada Mapuče ratnici, koji su se nalazili u službi konkvistadora, dobijaju pravo da jašu konje. Od dolaska Kolumba 1492, španski administratori bojali su se moguće pobune domorodaca ukoliko ovi nabave konje. Zbog toga su u svakom gradu i na svakoj hacijendi važile zabrane o njihovoj prodaji Indijancima. I pored toga, neki konji sami su odbegli, a neke su uspeli da ukradu preduzimljivi domoroci koji su službovali na imanjima belaca, pomažući im u dresuri.
Iako istorijski neminovan, proces indijanskog osvajanja konja sigurno bi potrajao decenijama,