Ne podnosim ni konzerve, ni pritajene konzervativce, operu i operativce, gotovs i gotivce, gotovinu, otopinu, praznu binu i frazu pivce za živce, kad neko glumi sumnjivo lice, podgrejane pice i palice, neobrijane pice i ralice, skijice i ubice, raskopane ulice i zatvorene ptice, emisiju Vice i vice versa, pluripotentnost stresa, frižider bez mesa, pepeo na urni, večne i nepravedno optužene krivce, osim ako nisu dežurni
Koristim priliku da se ovim blogom oprostim od druženja sa vama. Već neko vreme razmišljam o tome i prethodni događaji su me samo uverili da se ova "zajednica" u suštini ne razlikuje od one koju u stvarnom životu uspešno izbegavam već godinama. I kao što je to u realnom životu, od drveta se ne vidi šuma ili od nekih sjajnih ljudi, ne vidi se "šuma" onih koji svojim ponašanjem i nepokolebljivošću, svojim krutim stavovima i bahatošću, kvare svaki vid normalne i ljudske komunikacije. Realno ili virtuelno, meni to ne treba.
I za kraj, neka slika govori za sebe.
U našem neposrednom susedstvu odvija se vrlo zanimljivo suđenje, Na optuženičkoj klupi sedi Ivo Sanader, do pre dve godine nesporni politički lider u Hrvatskoj, čovek koji je tamo dobivao izbore dva puta za redom, zahvaljujući isključivo personalizovanoj kampanji.
Sanader ima tri suđenja za različite vrste korupcije, a ekonomski analitičari u Hrvatskoj njegovoj koruptivnoj hobotnici pripisuju milijarde kuna štete nanesene državnom budžetu i javnim fondovima.
Kad se detaljnije pogleda ono za šta se Sanader tereti, čovek ne može a da ne pomisli na gotovo identičnu
Kenguri sumnje,
Obrnutim redom,
Konzerve nežno otvaraju....
- текст почиње да значи и да комуницира једино због интервенције читаоца (G.Čezare Serge)
(овофебруарске прибелешке)
- одвајкада се сматра да људе рођене на преступни дан током преступне Године прати срећа констатовасмо данас за ручком код слављеника Срећка исписника ми који закорачи у трећу деценију живота
hvala ti
Svi mi koji pišemo blogove imamo po jedan učenički i možda više nego jedan svoj alter-blog-ego. To shvatite kada počnete da pišete blog, a onda posle drugog čitanja otkrijete da to i nije baš ono što ste hteli. Onda naviknete ljude i sebe na određene teme, a sami znate da želite da pišete i o još nečemu što vam se ne uklapa u koncept bloga. Tada je vreme da izgradite svoje drugo (manje ili više tajno) drugo blogovsko ja.
Mene ima na više blog sistema. Na nekim sam se učio, pa sada stidljivo geldam na te početke, ne želeći da ih se više iko seti. Neke sam i sam
Kongres studenata nekakvih nauka, u povratku, sa Kopaonika, četiri autobusa intelektualne elite zaustavljaju se na nekom odmorištu, ili pumpi, podatak iščileo iz pamćenja, otegao se red ispred sanitarnih prostorija. Prva na redu ispred rajskih dveri je studentkinja treće godine, posle urednog petnaestominutnog čekanja. Iza nje je, takodje, dugačak red. Tri ženske osobe prolaze pored reda i jedna od njih kaže:
“Mi smo nastavno osoblje, mi ćemo preko reda. Ne smeta vam, je l’ da?“
„Meni smeta. Mi svi čekamo u redu već 15 minuta.“ kaže studentkinja.
One, svejedno, ulaze.