#4 UPDATE, St Pierre beats Hardy @ UFC111 Welterweight champion Georges St Pierre je odbranio titulu u okršaju sa izazivačem Dan Hardy-em pobedivši na poene (avg 50:44). Dominirao je u svih pet rundi prvenstveno u parteru, a Hardy je parirao koliko je mogao i znao. GSP je nametnuo borbu u parteru, deset puta je oborio Hardy-a tokom meča, i time potpuno onemogućio protivničke stand-up napade.
Hardy je u odnosu na predhodne GSP-eve izazivače prikazao daleko više sposobnosti i kuraži u oktagonu. Dva puta je izbegao rvačke zahvate koji vode predaji, i ostao je ravnopravan borac do samog kraja onemogućivši GSP da spektakularno trijumfuje.
*
U jurti najblizoj mestu gde kampujem odsela je grupa turista iz Slovenije i Hrvatske. Cula sam ih kad su razgovarali i pozurila da im se javim.
Verovatno najveca razlika izmedju samostalnih putnika i turista je sto ne dele ni priblizno ista iskustva iako su obisli identicna mesta. Dok razgovaram sa jednim Slovencem iz grupe (inace jako ljubaznim), sa zaljenjem primecujem kako nema one bliskosti koja se namah uspostavi kad se sretnu cikloputnici, stoperi, bekpekeri...: Koliko dugo putujes?, Gde si odseo u..,? Kako si stigao do...? Gde moze da se jeftino prespava? Sta mislis o...?
Smatrao je da ne može da živi ako ne rizikuje. Ako ne rizikuje život. Svakodnevno. Otkrivao je ljudske strahove, borio se sa njima i pobeđivao... Stavljao se iznad njih.
Pored vec pomenute kumice i pisanja na ovom blogu, ovo leto mi je donelo bas mnogo novih stvari. Novi posao i mali pomak u toj hijerarhiji, na gore naravno ;) novi stan tj. iselila sam se konacno iz zloupotrebljavane sobe studentskog doma i iznajmila poprilicno pristojnu i povoljnu garsonjeru, guram lagano moje politicke ambicije pa dobih i prvu funkciju, imam par novih prijatelja "u trendu" te konacno imam musko za opustene izlaske. Jedino sto stagnira je emotivni iliti intimni zivot. Rasterala sam i ono malo ljubavnika sto je imalo zivaca da se bakce sa mnom. Jos mi se samo nabacuju
Jesenas joj Milanko doneo trubu pamuka, da od nje spremu za dete opravi. Ih, da joj je znati šta će biti, mogla bi vezom košuljicu ukrasiti? Povazdan se Jeleni iste misli prepliću, il’ se pita što joj pod njedrima raste il’ mašta kako se u svoj dom vraća. Od one Jefine posete samo joj je to u pameti, kako Milanka s Obrenom da izmiri. „E, kad bi dao Bog da se njih dvojica nekako slože, valjda bi i meni babo oprostio.“ Al’ od tih misli je tuga pritiska, jer sluti da će Milanko i Obren jedan drugom teško popustiti. Onda spusti ruke sebi na stomak i šapuće:
3. Zanemeli i srećni
*
Noćni mraz, ali zato jutro sunčano i vedro. Još pre svitanja, Maks je zauzeo mesto iza svog stativa, čekajući izlazak Sunca. Strast fotografa.
Nedelja je, dan koji me asocira gotovo uvek na bezbrižnost, opuštenost, blagu lenjost, popodnevni ručak u društvu voljenih osoba, gledanje porodičnog filma uz gutljaje tople kafe i predvecernje dremanje… Gotovo da se u ovom momentu identično osećam, s tim da su okolnosti u kojima se trenutno nalazim poprilično drugačije…
Negde je oko 14h popodne, nalazim se na otprilike 11,500 metara visine, iznad obale zapadne Afrike. U avionu sam sa jos, ni sama ne mogu da pojmim, koliko stotina ljudi, na putu za Buenos Aires. Nedeljni ručak samo što je završen… Malo neobično, zar ne? U vazduhu se čuje žamor ljudi, hrkanje onih koji duboko spavaju posle verovatno burnih noći provedenih po evropskim prestonicama, mnoštvo različitih jezika među kojima dominira španski.
Поезија Африке
Племе Хотентоти
Ако си се упутио према циљу и путем почео да застајкујеш и да камењем гађаш сваког пса који лаје на тебе, никад нећеш стићи на циљ, говорио је Достојевски. Ипак, ма колико човек био свестан чињенице да је заокупљеност оговарањима која га прате јалов посао, мало је међу нама оних који ће поред тих прича проћи и не трепнувши наставити даље.