Uradis i znas.
Nema mnogo filozofije (neki bi rekli filosofije) - ili oce ili nece. I znas od pocetka do kraja. Nema mnogo sranja. Ili jesi ili nisi (neki bi reklli lav). Ja ne bi. Mada jesam. Makar tako kazu po horoskopu. U koga ne verujem. Mada verujem u Miku Antica. Koji je ostavio u amanet cutanje svoje knjige svom sinu Vuku Anticu sa prevelikom molbom da nikada ne pristane na copor. U to verujem.
Eto tako.
A u sta vi verujete?
Kratko, ali...
Ah... Indukovanje stvarnosti... Omiljena disciplina prevaranata svih boja...
Svake subote, u našem ili čiji li već dnevnom listu Politika, pojavljuju se tekstovi omiljenog psihologa serbskog Zorana Milivojevića. Ovaj pouzdani čovek, koji je svesrpsku slavu poneo stajući u odbranu tradicionalnih metoda obračuna sa ekstremnim slučajevima ponašanja naših naslednika, kao i uz suštinsku pomoć unogupucajuće srbijanske samozadovolj(e)ne stručne psihološke javnosti, slaže svoje tekstove u najboljem maniru životnih učitelja: red sistematskog podilaženja očima prosečnog čitaoca, red povremenih prekora zabiberenih dovoljnom količinom zdravog razuma. I tako u krug. Na primer, slavni tekst Odnos prema životinjama uvaženi g-din Milivojević je započeo sledećim rečima:
Da li životinje imaju dušu? Životinje se tako nazivaju zato što jasno pokazuju da su žive, ali da li je duša isključivo svojstvo čoveka?
Teška su ovo pitanja, pa pre nego što krenemo da ih bistrimo, valja pustiti kakvu zgodnu muziku:
(turski: nevolja, briga; tuga, žalost; bol, bolest; dertli - pridev: brižan; tužan, žalostan)
Ne, ovo nije naselje na smetlištu niti kulisa za horor film.
Ovo su krovovi i ulice, bolje reći prostor između dvije zgrade, nekadašnjeg naselja poznatog kao "Walled City", smještenog na poluotoku Kowloon, dijelu Hong Konga.*
Evo kako je sve počelo (ukratko iz teksta lokalnog vodiča, a za zainteresirane stiže wiki):
Beleška na margini: volim kontra-blogove. Ovo, konkretno, je kontra-blog Kolinovom blogu "Teorija Zavere". Ništa slađe od negativne motivacije :-)
Iako je ovo u neku ruku kontradiktoran koncept, bilo bi interesantno napraviti predlog liste "resursa" (pre svega knjiga, filmova - ali u ova čudna eksponencijalna vremena zašto ne i informativnih portala, foruma, privatnih blogova - ili čak wiki stranica sa važnim konceptima - a na kraju krajeva, zašto ne i fizičkih lokacija - klubova, udruženja, itd gde se nešto interesantno dešava) za koje priložnici smatraju da su ključni ili bar dovoljno vredni da budu alternativa nekom ustaljenom "viđenju stvarnosti", posebno onom koji se forsira sa najvažnijih medija. Možda je čak alter-globalizam preuska reč za ovu namenu, iako mislim da nije loša kao neka vrsta usmerenja.
Deda Mraz je nekima koje poznajem doneo novi zivot, a neke "oslobodio"od istog.
Ja sam novogodisnju noc provela kao sto dolikuje mojoj situaciji - smerno i mirno. Jedino sam zalila za koktelom od nara i tekile i odlaskom na spavanje pre 1 sat posle ponoci.
S obzirom na sastav ekipe i situaciju, igrali smo se kontemplacije i predvidjanja buducnosti. Ja sam na osnovu licnih podataka (uz pristanak pojedinaca :-)) predvidjala ko ce koliko da zivi i sta ce ga zivota lisiti. Ako volite da znate, i dosade vam sarme i ruska salata, evo materijala da se i sami poigrate:
Napomena: Uz dozvolu autorke Jelene Vasić, prenosim integralni tekst koji je objavio CINS (Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije).
Veoma unosan posao vođenja BusPlus sistema Grad Beograd dodelio je kompaniji koja je, nakon polu-javnog konkursa čiji su uslovi iz takmičenja izbacili sve ostale firme, bila jedini mogući izbor
Piše: Jelena Vasić
Konkurs za veoma unosan, i istovremeno skup, posao naplate karata u javnom gradskom prevozu, Grad Beograd održao je po pravilima koje je sam doneo, ne poštujući Zakon o javnim nabavkama.