“Ne idemo redom kojim se reklo, već kako je se u sećanju steklo.To jesu znane zgode i lica, a ipak sve tek je obična skica…” Savremeniji administrator… Razumećete… nisam bio na licu mesta… opisane događaje znam samo iz priča, tračeva, delimično i na rumunskom jeziku, koji sam skoro potpuno zaboravio. Gde god je ostalo nepopunjeno tekstom, gde god su iznete neke pogrešne informacije
Red Star RLC made it two wins from three in the Serbian rugby league this weekend with a resounding victory over a young Radnicki Nova Pazova outfit, though the final score line of 58-28 clearly flattered a seemingly rudderless Red Star team, who let physical superiority get in the way of carefully laid plans and spoiled the chance to play to a pattern that proved successful in patches against the top team in town.
The ying and yang of a rugby team is represented by the forwards and the backs, with the halves or pivots, generally numbers 6, 7 and 9 (stand-off, scrum-half, hooker) acting as the conductors of the team.
Ne, ovo nisu reči kojima svoju seansu počinje lokalna gatara, već naslovi najprodavanijih knjiga današnjice, koji nikako nisu sročeni nasumice. Svaki od ovih naslova sadrži barem jednu ključnu reč iz dilema ili pitanja kojima ste bili opsednuti u proteklih mesec dana.
Sa obzirom na krizu i nemanje svega i svačega a pravoslavlje zahteva repete dočeka nove godine po arheološkom kalendaru država je savesno i odgovorno i ažurno angažovala čuvenog madjoničara Šarla da obezbedi pučanstvu provijant za dočekivanje i tako to ... i poručila: ... sretno narode i časna reč biće bolje, do kraja godine a možda i sledeće ili već neke, samo budite strpljivi ... uostalom, ako nama baš ne uspe ... ŠARLO je uvek tu za vas ...
"Povredio sam palac na nozi i to me je podsetilo na konja što mi je stao na stopalo, a on na magarca sa kojeg sam jednom pao, isto kao što sam prošle nedelje pao sa bicikla dok sam se zaustavljao da bih propustio patke, one žute koje je moj drug iz detinjstva gađao kamenjem, pošto je umeo dobro da nišani, posebno zimi kada je umeo da me pogodi grudvom u glavu sa druge strane ulice.
Ipak, ja mislim da sam imao lepo detinjstvo.
U stvari, ja uopšte ne bih imao problema sa mojim selektivnom pamćenjem kada bih imao bar neku kontrolu nad procesom selekcije" - kaže Nobodyhere.
Ja uglavnom verujem u priče u koje veruju oni što ih pričaju. Lepše je tako. Čuo sam i ja za „replicative fading" obrazac, ali i ti obrasci su uvek donekle kruti i ubijaju slobodu zarad suvoparnih sitnica i njihovih ponekad isto tako suvoparnih kompozicija. Dok ono što izbledi jednim kopiranjem vlasnik nove kopije često ume više nego da nadoknadi sledećim.
Priča o bakici koja je više volela životinje nego ljude i imala kuju Vihor, po uzoru na crnog konja ihora, a ne Renatu ili slično, zbog pogrešno upregnute metodologije za određivanje pola najmlađih kučića je interesantna pošto je, i to su neverovatne slučajnosti, kuja kao i baba umela da uživa u životu.
I lokalna kokoška, isto. Tako se promešao prostor oko bakice.
In the old days, we used to happy when the phone would ring.
But that was then. Today Bob never calls. You read his Facebook updates. You might occasionally exchange "likes," possibly the odd instant message chat. And in the end, you know pretty much what Bob has been doing and what he likes and what is happening around him. The same for your sister and Aunt Wendy. The virtual nature of our communications today means that we have the impression of talking to people all the time. We open some social media site with our morning coffee or tea and instantly know what our thousands of friends are doing. Especially the friends we never met.
Naš današnji gost-bloger je Vladimir Gošić, urednik pivskog portala Svetpiva.rs, dugogodišnji novinar i kućni pivar.
Kada prvi put posle dve godine uspeš da izdvojiš celu nedelju za godišnji odmor, a zatim ga i otkažeš jer si saznao da baš tih dana "pada" Great British Weekend, budi uveren da se radi o zaista važnom pivskom festivalu! I ne samo meni.
Blizi se moj rodjendan koji me uvek raduje umesto da me zaprepasti ili uplasi. To su uspomene iz detinjstva, ocekivanja, pokloni, torta. Kako starimo, detinjstvo je godinama unazad sve dalje, i samo izdvojena secanja ostaju.
Kada bi vi znali koliko sam ja zelela da imam nekog jazavicara na baterije koji je licio na pravog psa,milsim da je i hodao i imao lanac. Umesto toga, dobila sam igracku koker spanijela negde iz inostranstva i nazvala je Bernika jer sam obozavala Bernardince.Nije bilo tad moderno, psi, lutalice, udomljavanja, a imati rasnog psa koga si kupio, tek retko ko