I sedam dana sam, i gore i dole
potraži me
i sedam dana sam, nađi i stavi
pokaži me …
Subota
Nedavno sam otkrio crtanu seriju
Nije lose. Dvadeset minuta voznje B road-om kroz kukuruze. Do pre neki dan mi je trebalo toliko samo da dodjem od parkinga na 7om spratu do odeljenja. Na putu puno biciklista. Sef mi stize biciklom za 15 minuta u svojoj 67oj godini. Na oprezu sam da ga negde ne oborim. U bolnici cist, fin i tih svet. Nema jaja, curki i ostalih domacih proizvoda, ali, hej! Ne moze se imati sve.
Ipak, najfascinantnije od svega je fukcionisanje male
Obojeni program je bend koji kao da poslednjih meseci dozivljava svoju drugu mladost. Posle "Aviona" u novom ruhu, koji su se proletos posteno izvrteli na talasima manje-vise svih relevantnih radio stanica u Srbiji, prosle nedelje je njihov odlican novi snimak, Go-go, debitovao kao novitet na osmom mestu domace liste Diskomera Studija
Skoro svi smo se, na razne načine, dotakli paradoksa vezanog za fikciju, izmišnjeno, gde:
- Umemo da gajimo osećanja prema izmišljenim osobama, životinjama, predmetima, pojavama, događajima
- Za izmišljeno, proizvod naše ili tuđe mašte, verujemo ili znamo da je izmišljeno
- Da bi smo gajili osećanja prema nekome ili nečemu taj neko ili nešto bi trebao ili trebalo da postoji.
Kao i mnogi paradoksi, još od starih Grka, i ovaj postaje manje paradoksalan kad u igru uvučemo vreme i sekvenciranje naših osećanja i razmišljanja kroz vreme, često merenim u kratkim intervalimo od nekoliko sekundi ili manje - jednog trenutka nam rade regioni u mozgu, u dominantnom maniru, zaduženi za mentalnu projekciju onog što može donekle i objektivno da postoji. Ili, "radimo" na apstraktnijoj verziji objektivnoj u našem mentalnom svetu. A onda, sledećeg trenutka, pažnja može da nam se pomeri bliže stvarnoj ili izmišljenoj pojavi, manje apstraktnoj, konkretnijoj, stvarnom liku iz života ili filma, na primer.
Današnje Besplatne dnevne novine - 24 sata donose, na naslovnoj strani, člančić "BOLJE DA ŽULJA NEGO DA LJULJA", sa nadnaslovom "Šou" i podnaslovom "Glad".
Tekst je sledeći: "Sudeći po manekenkama koje ovih dana šetaju najnovije kreacije na Nedelji mode u Londonu, svetski modni 'diktatori' i dalje smatraju da žena treba da izgleda kao izgladnelo siroče iz zemalja trećeg sveta".
Baš tako kažu: Kao izgladnelo siroče iz ZUR. Uz tekst je data i odgovarajuća fotografija mlade, preterano izmršavele devojke.
Jadne devojke! Ima
Pokušavate da pošaljete SMS poruku ženi ili mužu ili švalerki, ali bezuspešno. Svaki put kada pokušate da pošaljete poruku, vaš telefon se ugasi. Prvi put, drugi put, treći put. Već počinjete da osećate neko pritiskanje u grudima, cupkate nogama. Četvrti put, peti put. Svaki put kada upalite telefon, iznova počinjete da pišete poruku. Počinje da vas svrbi leva potkolenica,
Fuck you (Fuck you)
Fuck you very, very much
Cause we hate what you do
And we hate your whole crew
So please don't stay in touch
(Lily Allen, Fuck You)
Malo je odluka koje donosim teško. Još je manje tekstova koje teško pišem. Oni su najčešće tu, neka količina nabacanih misli i ideja. Međutim, ovog puta pišem nešto što dolazi iz ličnog iskustva, iz nečega što bi jeftina poetika imenovala kao „dubina duše“. Imam potrebu da budem ogoljen.
Pre nego napišem ono što smatram važnim da podelim sa čitaocima, želim da navedem važnu motivaciju za bavljenje gej aktivizmom. Ako sam u prethodnim tekstovima istu pominjao, ne zamerite, suviše mi je važna da bih se ustručavo ponavljanja.