Bio je vreo julski dan, 35 stepeni u hladu, utorak. Odvukoh se na posao samo da mi konacno uruce Resenje o godisnjem odmoru, papir koji mi daje tih dvadeset dana slobode, dvadeset dana za mene i samo mene. Dosao sam kuci, bilo je jos prepodne. Odmah sam krenuo u akciju ...
Svetlost dana je generalno precenjena stvar!
"Ona je ovde... moja...i više niko ne može da je povredi...ne dam... zaštićena ,voljena...
... i zna...
...ima dana kada me cepa,razbija,lomi..,
..kada napravi haos i pokida mi svaku makar i tanku vezu sa realnim...
...
.i... tada prestajem da dišem , da postojim,...
natera me...
...da osetim njenu tugu,njen strah,njenu bol...
učini...
....da to bude moja tuga ,moj bol,moj strah...
i... ubija me ,osetim da tonem...davim se...živi pesak..
.i... onda odjednom...
....strastvena,poželjna,divna...oživljava
Sretnem Jovudokrova jesenas u našem rodnom gradu i čovek mi ispriča kako je preko neke naše turističke agencije za debele pare dobio posao u Španiji. Fizički doduše, ali Jovadokrova u tom trenutku nije imao mogućnost da bira.
Lepo se tamo snašao i htede, kaže, posle da im se zahvali u medijima što su mu to omogućili, ali niko nije hteo da objavi njegovu priču, pa čak ni fotografiju. Kažu, žalimo slučaj, jer se dotična turistička agencija već reklamira kod nas i jedan je od stalnih komintenata, tako da joj vaša reklama nije potrebna.
He, pa nisam ni ja
Copyright (c) Bruno Bruderer
Niska šarenih, svilenih, kineskih cvetova poskakuje mi pred očima, dok kroz vetrobran kamiona posmatram kamilju zapregu s kojom se mimoilazimo na putu za Dasadu, selo na rubu Male slane pustinje Kač. A još jutros smo putovali ševroletovim SUV-om, koji smo malopre ostavili pored puta...
7. novembar
Otkad sam u Kini, patim od nesanice. Nekad ne mogu da zaspim po celu noć. Ali čim pobegnem iz grada i nađem se u prirodi, makar i u ovako komercijalizovanom nacionalnom parku, svi moji problemi nestanu. Zaspim kako legnem i spavam kao beba, spokojnim i zdravim snom do kasnog jutra.
Dan je zašao u deveti čas kada se budim od povika turista sa platoa ispred vodopada. Ne ustaje mi se još, ali moram. Uskoro će početi da stižu posetioci u velikom broju, te neće biti u redu ako zateknu moj šator, a ne raduje me ni pomisao da me svi zagledaju radoznalo
Sa dozvolom autorke, Caroline Aksoy, prenosim njene crteže sa bloga Caroline's Crayons
http://carolinescrayons.blogspot.com/
1
2