Ko je ustvari (bio) Tito? Šta je uzrok zbog kog se, makar kada je o istorijskim podacima i svedočenjima reč, pravi Josip Broz u tolikoj meri razlikuje od stvorene/kreirane predstave o njemu? Da li ste se dok ste čitali, ili, možda, pisali grafit: Bravar je bio bolji..., ikada zapitali: kako je moguće da jedan, u suštini autoritarni vladar u svesti onih koji ga podržavaju ni tri decenecije nakon smrti i dalje nije značajnije izgubio na „svežini" i harizmi?
Po Rastku Močniku, sve navedeno moguće je zbog činjenice po kojoj Tito jeste mnogo više od političkog fenomena; on je svakako masovno-psihološka pojava. Za tako nešto, po Močniku, nije bila dovoljna samo politika: potrebno je bilo još nešto - potrebna je bila umetnost. Umetnost Josipa Broza se zove TITO. U mnogo većoj meri nego što je to bio slučaj sa političkim i(li) ideološkim - Titov kult bio je vizuelni kult koji umnogome ima sasvim autentična ishodišta.
Uživajte u onome što je došlo, na način kako to od spolja vidi prestareli amater. A moju zaboravnost i/ili neobaveštenost slobodno ispravljajte i dopunite ako treba - a znam da treba.
Napomena: Svaka veza sa stvarnim događajima slučajna je.
Jedan lekar, član konzilijumskog tima izjavio je da je pacijent uprkos svom čvrstom uveravanju da to neće činiti ipak počeo da prima infuziju, te da je to bilo neophodno kako ne bi bili ugroženi određeni organi pacijenta. Lekar nije mogao da kaže koji organi su u pitanju, jer bi time bila ugrožena lekarska etika.
(ili hejtujem mrzce, svejedno)
Mrzim ih zato što mrze.
Mrze zato što je to najlakša loša stvar na svetu, dostupna svakoj individui koja liči na čoveka.
Kad mrze to je uvek u tuđu korist, a ta je korist uvek sa one strane dobra.
Mrze zato što je to potpuno lišeno rizika razočaranja.
Mrze, jer ih je tako najlakše zloupotrebiti, a kada se to desi osećaju da su sa punim pravom mrzeli.
Svetski dan Roma. Svež snimak. Istinit.
Ipak... Ipak... - dajmo im šansu.
Blogovci, upoznajte Danielu Tamaš iz NS-centra za Autizam. Daniela je jedan odličan lik koji u nikakvoj srbijetini (i ovo "nikakvoj" napominjem bez ikakvih političkih konotacija već kao nešto što je fakat, prema tome mojne se tripuju neke mrge nešto, oke?) radi posao na nivou nekakvog vašingtona. stvarno je odličan lik, nešto poput Noleta u tenisu - ne zaslužujemo je/ga, a imamo je/ga. svecko, a naše.
uzgred, pre neg' obnarodujem,
da ka'em da nisam našao neki srpski logo sa artom dece autista tako da stavljam hebrew-anski, al' svejedno, ista planeta, ista deca, isti retki požrtvovani i plemeniti ljudi. ljudice, tojest, ljudine.
Poštovani,
Rukovodilac organizacione jedinice
za tretman osoba sa autizmom
ŠOSO "Milan Petrović"
Kod mene u kući vanredno stanje. Rodilo se dete, gužva i ne stižem da ispričam ženi za moje malo avanzovanje ali ja sam strpljivo lovio trenutak.
“Ljubavi imam jednu novost”
“Samo da ti kažem ja ne rađam više decu… Ovo je sve za ovaj život.”
“Ma ne to. Imam jednu dobru poslovnu vest.”
“Dodaj mi molim te one kikove makaze, ovaj se sve izgreba.”
Čuje se sec, sec, … Ja ne odustajem.
“Rekoh čuo sam se s ljudima iz CKM-a”
“Koje si mi makazice ovo dao? Idi u kupatilo i nađi kikove. Piše KIKOOO. Razumeš”
Očekujem čistku po Radio-televiziji Vojvodine posle ovog.
I to bržu i efikasniju nego kad je onomad Sloba preko srbijanskog DB-a i carinika Bracike pravio diferencijaciju autonomaša.
Ako se ovo dogodilo namerno, u pitanju je ona vrsta pojedinačne lične hrabrosti koja nije viđena još od tihog otpora dolasku gore navedenog Slobe na vlast. I, bez obzira na uzaludnost, tako nešto ne može a da nema moju simpatiju.
Sa rekordno niskom popularnošću i pred izborima sledeće godine, francuski predsednik Nikolas Sarkozi je imao očajnu potrebu da poboljša svoj politički rejting.
U subotu je priliku za to i dobio.