Iliti prosidba
Bilja: Čini mi se da smo samo zbog njega manje-više i otišli na taj Exit pre 5 godina. Ili se ja ne sećam više ničega značajnog osim Iggy Pop-a. Matori, mršavi, kosati, go do pojasa i filmski ružan.. Majstor.. Posle potpunog ludila u kojem mu se (na sigurno veliku radost obezbeđenja) nekoliko desetina ljudi popelo na binu, majstor je kolabirao i odneli su ga. Procedura je verovatno standardna; krv mu zamene novom (od mlade device uzetom off course) i eto njega sutra.. veselo skakuće po bini, u recimo Roterdamu..Nego, šta sam ono htela.. Mačku je ubila radoznalost, a mene će digresije..
Elem... Ključni trenutak.. Now I wanna be your dog. Gomila ekstatično skače, oblaci prašine u vazduhu, neizostavna cigareta u ruci... U trenutku osećam da mi neko izvlači cigaretu iz ruke. Okrećem se, znam da je ON. OK! Znam da mrzi što pušim, ali stvarno... Dosad mi nije otimao cigarete i bacao ih. Koj’ ti je q..? Pomislila sam. Hvala bogu nisam rekla. Jer bi to verovatno ušlo u anale kao najgluplji odgovor na pitanje koje je se nije čulo od buke i stajalo negde između mene i njega koji je klečao na prašnjavom kamenju, držao me za ruku, među gomilom sveta koji besomučno skače i držao u drugoj ruci PRSTEN. Mali, savršeni prsten od platine sa tri kamenčića! Sve je bilo savršeno, kliznuo je na prst kao da je pravljen za mene i tu se ugnezdio...Svetlucao je na srebrnasto (grozim se zlata)... Prava pesma, pravo mesto, pravi čovek. Ne sećam se više ničega. Verovatno smo se ljubili.. Dugo! Ljudi su nas gledali. Neki aplaudirali. I čestitali nam.. poznati i nepoznati. I više se stvarno ničega ne sećam.
A kako je to stvarno izgledalo?
In the evidence of her brilliance. Enough said.
Piše: Uroš Milovanović
Postepeno otvaranje arhiva nacionalne diskografske kuće otkriva sve njene prednosti i nedostatke. Ustanovljeno je da mnogi materijali nisu uopšte sačuvani, tako da su diskografije mnogih eminentnih izvođača poprilično okrnjene. No, i pored toga PGP RTS se odlučuje za izuzetno pozitivan potez, sporadično objavljujući u proteklih par godina svojevrsne antologije velikih imena domaće pop i rok scene (Bisera Veletanlić, Olivera Katarina, Slađana Milošević, Korni grupa, Bebi Dol…). U svakoj od do sada objavljenih nalazi se pregršt zaboravljenih bisera, pesama koje su obeležile razvojni put umetnika ali i zemlje koja je nekada postojala. Duh prošlih vremena i razvoj pop muzike u SFRJ neizbežno budi nostalgična osećanja i, sasvim prirodno, generacijama koje su kasnije došle pruža osnovno edukativno štivo koje je, u svetlu ponovnog raspada medijske muzičke slike, apsolutno neophodno.
ไทยสองพันเก้า .u....
***
สอง separea เพิ่มเติม, ช็อกโกแลตยังคง นั่ง กับแต่งตัววางรอบ ตูด. ที่มันได้มีสีชมพูกางเกง. ไม่ฉัน ยืน แช่แข็ง ดู. มากับพนักงานเสิร์ฟเครื่องดื่ม. ดื่ม พวกเขา. วิดีโอที่ฉันช็อคโกแลตสูงขึ้น.
Ljudi koji se bave umetnošću ne mogu drugačije,
to je jače od njih...
I znaju da je to zrno talenta samo mogućnost,
znaju da moraju mnogo da uče,
da rade, da ulažu u sebe. I u ono čime se bave.
Da bi njihovo stvaralaštvo bilo prepoznato
kao autentično i originalno
trebalo bi da odslikava duh vremena u kome je nastalo,
da u nama, koji uživamo u njihovoj umetnosti,
probude onaj neuhvatljivi osećaj prepoznavanja
slike sveta koja već postoji negde unutra...
nekad u glavi, a ponekad i u srcu...
"Zaraziti nekog čekanjem
to je najsigurniji način vladanja nad njim,
to znači učiniti ga nepokretnim i bezopasnim zauvek,
i ta obmana čekanja tvrđa je od svakog zatvora
i jača od najjačih bukagija,
jer se, sa mnogo sreće i veštine ,
iz zatvora može pobeći i okova se čovek može osloboditi ,
ali te obmane - nikad ni doveka.
Sve što jeste i što
svi znate da volim goth, industrial, darkwave..
pričala sam vam kakav šok sam doživela kada sam čula bauhaus
prvi put. ma, muzika stvorena za mene i nikog:)
tamna, pomalo otudjena, introspektivni tekstovi
eksperimenti tu, u obzir uzete sve tehničke novotarije,
nasledjeno se poštovalo dosledno, ismevalo
pomalo. elektronsko, intenzivno, emotivno.
a na distanci.