jedno ćirilično izdanje u skladu s blagdanima (mislim pismo, ne baš i pjesma :))
mislim da tekst dovoljno razumljiv, pa ga neću ekstrakovati
Nesto nas juri ova pesma ovih dana...
Neil Finn & Friends
Mjenjamo muzički kurs za 540 stepeni i vozimo pravo u ralje estradne ale ...na sopstvenu odgovornost :)
Nemojte da vas početak zavarava, Pošto nisam u stanju da napravim autentični folk zvuk, krenuo sam sa nekom neutralnom klupskom svirkom, al kad Bezumna Kuma (moj alijas i dobar drugar) preuzme mikrofon stvari će doći na mjesto...svoje ili tuđe - stvar izbora.
Ne znam kako je sa vama , ali mene je jedno vreme, u osamdasetim, opsedala ova pesma, iako nisam bila fan mainstream sounda. Da li je to taj ritam koji zove da igraš, sintisajzer, bubnjevi, egzotičan i "masan" tekst, taj seksi, raspy glas Kim Carnes, koja na momente zazvuči kao Rod Stjuart, žensko otelotvorenje, ili kao Blondi, Boni Tajler i Pet Benatar smiksane zajedno...?
Bile su '80-te, tako dekadentne i
On the end
We will see
That there is no end
Life is a dream
Keep on dreaming
Water, I need water - to swim, to run, to hide within
Water. mighty water, please, let me in...
Water flows with no shadow
Water knows what I know
Leta gospodnjeg 1967. Vojna hunta u Grčkoj izdaje Dekret br. 13, kojim se zabranjuje izvođenje i slušanje muzike Mikisa Teodorakisa. Njega, suprugu mu i njihove dvoje dece hapsi i zatvara u koncentracioni kamp Oropos. Zahvaljujući Dmitriju Šorstakoviču, Leonardu Bernštajnu, Arturu Mileru, Hariju Belafonte i drugim velikim umetnicima tog vremena organizovanim u Međunarodni pokret solidarnosti, vojna hunta mu zamenjuje kaznu zatonečinstva u izgnanstvo iz Grčke.