Umesto odgovaranja na pojedinačna pitanja jesam li sama skinula svoj tekst - odgovor na seriju pitanja na nekom blogu " da li ti (A. R) smatraš Ratka Mladića zločincem" a na temu pojavljivanja Ljilje Bulatović na TV B92 (što je neko čudnim postupkom doveo u vezu sa mnom) - napisaću objašnjenje (a vi ga izvolite skinuti)
Ne, nisam ga sama skinula, nestao je nekih pola sata nakon što se pojavio.
Obrazloženja:
1. obrazloženje: rekla sam da je R. M. zločinac i samim tim žrtva (pokušaj da se pozovem na brojnu literaturu
9. avgust 1963 – 11. februar 2012.
Umrla je 48. godini u Beverly Hilton Hotelu i uzrok smrti se za sada ne zna.
taman da nikada ništa pre nije otpevala ovo bi bilo dovljno za sva vremena
(kako je Cane Partibrejker pljunuo na Poezin Party)
Čuveni kritičar, teoretičar i nadasve pesnik Cane, poznatiji po prezimenu Partibrejkers, svratio je na prošli Poetski clubbing.
Inače, Poetski clubbing je novo gradsko dešavanje.
Odigrao se tek dva puta; treći je zakazan za 25. april.
Clubbing organizuje grupica ljudi, okupljena oko web fanzina Poezin, posvećenog angažovanoj poeziji i pop kulturi.
Poezin radi moj prijatelj Milan Mijatović- entuzijasta i pesnik, čija je nova zbirka izašla nedavno, u ediciji „Total underground", izdavačke kuće Liber. Ova edicija, promovisana je u Malom klubu Akademije, nakon čega je Milanu ponuđeno da osmisli i organizuje program u okviru kog bi, jednom mesečno, pesnici i pesnikinje s OFF scene, mogli da čitaju ili izvode svoje pesme. Po uzoru na Pesničenje, koje rade Škartovci u Rexu i koje je za godinu dana postalo najpopularnije gradsko zbivanje; ali - kamernije, prljavije i intimnije...
Manje nalik na reviju poezije, a više nalik na žurku. Milan je na Poetski clubbing, pozvao nekolicinu značajnih i talentovanih mladih pesnika/pesnica, ostavljajući mogućnost da se svako ko to želi, prijavi za učešće. Putem sajta, ili na licu mesta, pod uslovom da nekog iz publike časti pićem. Stvar je jasna.
Branko Kraljić je dobio žuticu. Upoznao sam ga kasnije, dok je sa povišenim bilirubinom sedeo u trpezariji Garnizonske ambulante Črnomelj i očajnog izraza lica pušio. Bio je pristojan čovek, jedan od onih koji vole Idole, naročito njihove spore, plačipičkaste pesme. Tvrdio je da su one imale vidnog učinka na njegov erotski život. U ambulantu je voleo da dođe zbog svog bilirubina o kome je rado pričao, i zbog prijatne mogućnosti nesmetanog kupanja koje je pružao stacionar.
Leto 2016. ... kasno veče ... negde u Beogradu ... "set" za snimanje filma o Vladi Divljanu
Za klavirom Aleksandar Šandorov, pred mikrofonom Dušan Strajnić, grupa statista sedi za stolovima i čekaju ...
Ton! ... Ide!
Kamera! ... Ide!
<klapa>
Scena kreće, razvija se radnja, jedan od statista pali cigaretu ... i ... REZ! ... mora da se ponovi čitava scena.
Ukoliko išta znamo o ljudima, onda je to da vole da se dele. Na kauboje i indijance, partizane i Nemce... kao i u svim beogradskim školskim dvorištima 1980-te, i u dvorištu OŠ „Stevan Sinđelić" je među osmacima i naprednim sedmacima, zamenivši dve pomenute, zavladala podela na hipike i pankere. I ostalu devedesetprocentu masu koju ta podela nije ni najmanje zanimala. Treba li reći, pripadao sam devedestprocentnoj masi. Pripravništvo u rok grupi bez bubnjara bi me verovatno ubrojalo
Kod blogokolege Petrovića javio se nekakav, navodni, pop.
Imam nekoliko problema sa tim blogom:
1. Navodni pop isključio je mogućnost komentara
Ovaj tekst prenosim u potpunosti sa sajta "Urbana Srbija" (samonazvanog web portal za urbanu populaciju). Prenosim ga u paketu, bez ispravki i korekture, onako kako je tamo objavljen.
Službe državne bezbednosti koji su spremni da progovore o akcijama u kojima su učestvovali za vreme Titovog i Miloševićevog režima. Jednu od najspecifičnijih priča ima nekadašnji