Sinoćna Noć muzike najavljena je kao kulturni događaj godine u Beogradu "kada će pod otvorenim nebom ugostiti filharmonijski orkestar na jednoj od najlepših gradskih lokacija i time još jednom stati rame uz rame sa mnogim svetskim metropolama poput Beča, Londona, Berlina i Nju Jorka.
Ja sam se iskreno poradovao ovog događaju, ponajviše kako bi drugarima iz Beča rekao da su slepci jer su pobegli, da im se serem u Bečku filharmoniju koja svakog maja svira u Šenbrunu, jer ima to i Beograd, jer Beograd stoji rame uz rame sa svetskim metropolama.
A šta smo mi na kraju dobili? Vašarski koncert za široke narodne mase!
Ja sam bio tako naivan da poverujem, da kad napišu na plakatu "Filharmonija na otvorenom" (krupnim slovima) i "Specijalni gost: Dečja filharmonija" (sitnim slovima) da ću uživati u koncertu Beogradske filharmonije, ali ne... Bio je to koncert Regionalne dečje filharmonije. Nisu bili specijalni gost, nego glavne zvezde. Pošto su u pitanju klinci, neću biti zao, ali ću raći da je to više ličilo na probu, nego na koncert. Na nekim promo materijala nigde se i ne spominje Dečja filharmonija, već samo Filharmonija!
"Tekstovi Smaka su idiotski. Čak mislim da je idiotski blaga reč. Da ne navodim sada primere, previše ih ima."
Diskusija na jednom blogu potakla me je da napišem par riječi i na ovu temu jer sam sasvim svjestan da među ljubiteljima i slušaocima (jugoslovenske) muzike postoji taj jedan, moram priznati, ruku na srce, dosta nepravedan i prenapuhan "mit o glupim tekstovima Smakovih pjesama" i potaknut jednim bestidnim komentarom (uvodni citat) jedne pretenciozne muzičke neznalice koja će, za razliku od Smaka - po svojim muzičkim djelima i uticaju na brojne pa i na svjetskom nivou značajne muzičare [poput Bojana Zulfikarpašića koji je kao pijanista dao možda najbriljantniji tribjut zvuku Točkove gitare i muzici Smaka na svom albumu "Xenophonia" (Label Bleu, 2006.) u kompoziciji "Wheels" svirajući klavijaturama, potpomognutim gitarskim efektom distorzije, temu malo poznate ali među vrsnim muzičarima itekako poštovane i znamenite Smakove kompozicije "Maht-Pustinja" sa albuma Zašto ne volim sneg (PGP RTS, 1981)] trajno biti zabilježena u istoriji jugoslovenske i srpske muzike - ostati u muzičkom smislu upamćena samo u okviru svoje porodice i bliskih prijatelja (što je naravno za svako poštovanje ali nije opravdanje da se ostavljaju krajnje pretjerani, zlonamjerni komentari na račun radova zaista legendarne grupe). Naravno, srdačno ga pozdravljam i zahvaljujem mu što me je "inspirisao" da napišem ovaj tekst i nadam se da će, ukoliko ga bude čitao, proširiti svoja skromna znanja na tom planu.
Who knows the Way?
We ionai know the Way.
Cestitamo novom drzavnom upravnom organu Niskog aerodroma i zelimo im puno poslovnih uspeha!
Samo veselo!!!