Koncert grupe The Fall u Beogradu
Čuo sam jednom da se Van Morrison tokom svojih nastupa nikada ne nasmeje, nasmeje se tek kada zapeva poslednju pesmu svestan da je koncert uspesno priveo kraju. Morrison kaže da je to zbog treme. Mark E. Smith se takodje nikada ne nasmeje, ali
Depresivno doba..odkad znam za sebe.
I to ne u onom, na prvu loptu, smislu
još jedan prođe dan...ode život i tajrad...
Koncert je počeo na vreme (20:35) što me je prilično iznenadilo, ali ja sam bar bio na svom mestu dok su neki ljudi ulazili na svirku kod treće-četvrte pesme... Scena je bila jednostavna i bez nekih rekvizita, sav scenski efekat na koncertu je postizan predivnom upotrebom svetla i senki. Na sceni je bilo desetoro ljudi sa Koenom. Koen je u zadivljujućoj formi, svaki njegov dolazak i odlazak sa bine je bio izveden poletno i plesno, po bini se kretao umereno i dostojanstveno. Prateći bend više nego uhodan, skoro pa savršen: Bob Metzger na gitari,