Evo i dobitnika BAFTA nagrada: apsolutni pobednik je Slumdog Millionaire sa 7 nagrada.
Entoni O. Skot / Anthony O. Scott
NEO-NEOREALIZAM / NEO-NEO REALISM
Navršava se gotovo godina dana od prikazivanja filma "Vendi i Lusi" ["Wendy and Lucy"] u Kanu - trenutka, ne baš prekretnice u istoriji filma, ali možda tihog nagoveštaja. Treći film Keli Reičard [Kelly Reichardt], o problemima mlade žene i njenog psa nasukanim u jednom gradu u državi Oregon na svom putu ka Aljasci, bio je zasigurno među najcenjenijim ostvarenjima na jakom festivalu, gde se prikazao izvan konkurencije. Do trenutka prikazivanja u Njujorku u decembru prošle godine, film, skromna, tiha osamdesetminutna studija o samoći i očaju, učinila se kao nešto više - ne toliko kao predosećaj teških vremena koja dolaze koliko potvrda da su već stigla.
"Vendi i Lusi", sa Mišel Vilijams [Michelle Williams] u jednoj od dve glavne uloge [druga je pripala psu rediteljke], imao je uspešan prijem kod art house publike i našao je svoj put ka vrhu liste najboljih filmova godine mnogih filmskih kritičara [uključujući i moju]. Bila je tu i neka priča o nominaciji za Oskara za Vilijamsovu, koja je po svom izgledu bila tako obična i tako rigorozno ne-glumačka po svom ponašanju da ste lako mogli da zaboravite na njenu zvezdanu slavu. Ali film "Vendi i Luci", izdat od strane Osciloskop Laboratorija [Oscilloscope Laboratories], male ali nove ambiciozne distributerske kuće koju je pokrenuo Adam Jauk [Adam Yauch], član sastava The Beastie Boys, izgledao je pomalo nespretno pored ostalih filmova nominovanih za Oskara. Istina je da se veliki pobednik, "Milioner iz blata" ["Slumdog Millionaire"], bavi pitanjima siromaštva i ugrožavanja ljudskih prava, ali on takođe slavi, i to na oba plana - kroz priču i kroz bujnu, bogatu senimentalnost, magičnu moć popularne kulture da pobedi mizeriju, da dovede do ostvarenja snova. A glavna funkcija noći Dodele oskara jeste da afirmiše tu romantičnu, čudesnu ideju.
by Hergé
Pogledajte pricu o Zoranu Milanovicu, velikom borcu.
Kada u društvu svojih prijateljica pomenem njeno ime, već sam naviknut da čujem komentar da ona toliko dobro izgleda da bi i one provele noć sa njom. Ne treba posebno naglasiti da nema ni jedne druge žene na svetu sa kojima bi moje prijateljice proširile svoja iskustva (ili bar rekle da bi), pa se sa razlogom pitam, šta je to što je odvaja od ostatka ženskog sveta i šta je čini ženom broj jedan, na koju padaju i muškarci i žene. Naravno da ni Bred njoj nije mogao odoleti, samo je naivna Dženifer mislila da se to može dogoditi.
Koji su to kvaliteti? Neki su očigledni...
Imaginarni portret umetnika
Iako sam naslov filma 'Fur: An Imaginary Portrait of Diane Arbus' kaže da se u njemu koristi puno interpretacije, autori su na početku ubacili tekst kojim objašnjavaju da su sebi dali dosta slobode i da je njihov pokušaj samo jedan mogući pogled u umetnika i procese i ljude koji je motivišu i oblikuju. Meni je to zvučalo najviše kao izjava ljubavi.
Tekst je iz najnovijeg, avgustovskog broja časopisa YELLOW CAB.
Stiglo je leto. Ne znam da li će biti dugo, ali toplo svakako već jeste. S letom nam je stigla i "letnja televizijska šema". To na srpskom jeziku znači "pretumbaj u programu sve što možeš i puštaj sve ono đubre koje se nakupilo a koje nismo stigli da emitujemo". I, naravno, da ne zaboravimo njegovo veličanstvo reprizu.
Sve ono što niste naučili napamet u poslednjih deset godina, sada imate priliku da ponovo utvrdite i to po vrućini. Imate, tako, priliku da po ko zna koji put vidite "Policajca sa Petlovog brda", "Vuka Karadžića", "Sreće ljude", "Korak napred", "Seks i grad" i još mnogo divnog repriznog programa.
Kada će već jednom naše televizije da nam priušte nešto novo, nešto iz ovog veka. Dajte, ljudi, otvorite malo budžete, ionako nas ubiste maratonskim reklamnim blokovima! Sigurno tu ima para bar za jednu novu seriju.