Prošli put smo započeli temu najboljih filmova u ovoj godini. To je bio jedan mali izbor od 8 potencijalnih pobednika + Wall-e van konkurencije.
Kraj godine se bliži, pa sada razna udruženja počinju da dele svoje nagrade. Možete da vidite koliko smo bili dobri prognozeri. Sledi izveštaj o nominacijama Udruženja filmskih kritičara Los Angelesa, zatim nominacije za "Kritičarski izbor", videćete i listu najboljih filmova u ovoj godini Roberta Eberta, dobitnike nagrada Udruženja filmskih kritičara Njujorka, kao i ko je nominovan za 66. Zlatni globus. Pa krenimo redom...
Sećate se filmova o Tarzanu? Ili ste, ako pripadate mlađoj generaciji, makar čuli da je "Tarzan" nekada bio veoma popularan. Nema mnogo onih koji nisu videli bar neku sekvencu. Osim korpulentnog glavnog junaka tih filmova, i njegove partnerke, za moj ukus jedne od najlepših pojava na filmu, u tim ostvarenjima je važnu ulogu imala i šimpanza Čita. Upravo na nju se, pre svega, odnosi ovaj blog. Naime, Čita je, u svojoj 80-toj godini, 24. decembra, uginula.
Moj drugar Vladan Obradović, inače direktor fotografije, danas mi je posalo ovaj tužan mail.
"Umro je Tomislav Pinter, jedan od najznačajnijih snimatelja i direktora fotografije sa prostora ex Yu. Njegov rad je utkan u najblistavije trenutke Yu filma: Tri, Skupljači perja, Rondo, Samo jednom se ljubi, U raljama života, Sabirni centar, Neretva, Breza, pa čak i Timočka buna. Njegova fotografija je davala pečat kako filmovima debitanata tako i iskusnim rediteljima kao što su Saša Petrović, Veljko Bulajić ili Goran Marković.
Njegovo trajanje kroz raznolike pravce Yu filma dokazuje da je njegov raskošni talenat imao odgovor na sve stilske i ideološke preturbacije koje su protutnjale kroz nekada zajedničku kinematografiju. Samouk, sa izrazitim talentom za vizuelno, nesvršeni student zagrebačke likovne akademije, uronio je davne 48 u svet filmskog medija i ostavio blistav, neizbrisiv trag u filmskoj umetnosti. Njegov talenat, znanje i pristup filmskoj fotografiji verovatno je bio inspiracija mnogima da se posvete filmu.
Meni svakako jeste."
U prethodnom tekstu [72], listajući knjigu Hendrikovskog, uzgred smo se osvrnuli na par primjera kratkog filma iz prošlosti, sada, zahvaljujući portalu UserFarm, globalnoj mreži video stvaralaca i njihovom nedavno održanom onlajn konkursu za najbolji video rad u nekoliko kategorija [muzički spot, animacija, reklama, dokumentarni, eksperimentalni i kratkometražni film] pred nama su pobjednički radovi, u izboru žirija, koji su osvojili novčane nagrade u iznosu od 1000 evra. Pošto sam i sâm konkurisao, pored ishoda zanimale su me teme, filmski jezik kao i tehnički nivoi realizacije filmova, posebno u poslednje dvije gorenavedene kategorije.
Agencija Rojters je krajem septembra prošle godine objavila da postoji mogućnost da Rusija zabrani crtane filmove South Park i popularne Simpsonove. Obrazloženje nadležnih je bilo da serije loše utiču na mlade i da bi umesto njih trebalo emitovati programe koje kod mladih promovišu patriotizam (jes mi to poznato od nekud, al ko će da se seti).
Prva na udaru
gost autor: gavros
Aprila ove godine napustio nas je veliki reditelj Miloš Forman (1932-2018) koji je bio dobitnik brojnih međunarodnih priznanja uključujući dva Oskara za režiju. Razgovor koji slijedi preuzet je i preveden sa portala trećeg programa BBC radija prije nekoliko godina dok su još uvijek postojali transkripti razgovora koje je u svojoj emisiji vodio Džon Tuša sa brojnim umjetnicima.
Ово би требало да буде лична дневничка забелешка о новим годинама које сам до сада дочекивао и о сећањима везаним за те дочеке. Али свестан сам да се многа од ових мојих сећања и не могу баш тако строго ограничити тим епитетом „лична" јер су многа од тих сећања слична или чак и потпуно идентична са сећањима на дочеке нових година многих од вас који ћете евентуално и прочитати овај текст.
А накупило их се подоста за ових мојих пола века постојања. Тих нових година и сећања на њих...
Nekoliko crtica iz naizgled nepovezanih tema. Tek toliko da ne zaboravim da koristim autorski panel...
Prvo, ono najsnažnije - Brian Shaw osvojio je Arnold Strongman Klasik (po treći put, nakon titula iz 2011, 2015).
Ovo je priča o 72-godišnjem profesoru muzike Miši Brankovu koji pod neobčnim okolnostima otkriva svoje pravo poreklo. Naime, prilikom iskopavanja na mestu gde je nekad bio Jugenlader Semlin, a sada su samo ostaci Starog sajmišta i nekadašnjeg logora, radnici pronalaze kutiju sa dokumentima koju je daleke 1941. godine zakopao logoraš Isak Vajs. Mišu, glavnog junaka jednog dana u Jevrejski muzej poziva radnica muzeja kako bi mu dala kutiju u kojoj se nalazi fotografija na kojoj se nalaze njegovi roditelji i on kada je bio mali. U kutiji se nalazi i pismo u kome roditelji
Jednodnevni događaj „Kunstfilmtag“ (Dan umjetničkog filma) se 10. novembra po četvrti put održao u Diseldorfu. Ovogodišnja tema „Jezik je kuća u kojoj živimo“ (Die Sprache ist das Haus in dem wir leben), koncept osnivača događaja Suzane Fazbinder (Susanne Fasbender) i umjetnice Katarine Šmit (Katharina Schmitt), u zaista raznovrsnom programu - sastavljenom od uvodnog govornog čina, projekcija dugometražnih dokumentarnih filmova kao dodatka, u glavnom programu je donijela gotovo stotinu kratkometražnih video radova lokalnih i međunarodnih stvaralaca koji su tog dana prikazani od podne pa sve do ponoći u teatar sali zgrade umjetničkog udruženja Malkasten (na slici).