2016-09-13 21:46:55

ŠTA SVE MOŽEŠ NA LETOVANJU KADA SI MRTAV

horheakimov RSS / 13.09.2016. u 22:46

Prvo jutro me je probudila pesma crnaca. Tužna pesma. Crnorizi bluz. Crna pesma. Zvuk zvona sa tornja prodirao je kroz otvorena vrata terase na kojima se lagana zavesa njihala u ritmu naleta vetra. Jugozapad vani. Severoistok unutra. Ritam sekcija - vetar, melodija - zvona, glasovi - crnorizo bratstvo.

            Bila je nedelja.

            Ležao sam u krevetu kao mrtav. Leđa na dušeku, čist čaršav, glava na jastuku, čista jastučnica, ruke uz telo. Odsutan pogled u tavanicu popunjenu lamperijom. Kao na odru. Jedan život je gotov, počinje zagrobni, srazmerno kraći i lepši. Blagog osmeha na usnama jer ne može ovo letovanje biti toliko loše. Kada si već mrtav ništa ne može biti toliko loše. Opušten sam, kao pre nego li nastupi rigor mortis. Razmatram da li da ustanem ili da prvo pogledam poruku na telefonu. Ponuda roaming tarife. Ignorišem. Kucam prijateljici, pre nego li besplatni komšijski wi-fi signal odumre, poruku: Bon voyage i u nastavku kačim poster filma Back To The Future... Srećan put natrag u budućnost. Ona se iz smrti vraća u Švajcarsku. Bila je na letovanju u rodnom kraju, obišla groblja, pričala sa mrtvima, zapalila sveće. Zapalila je i svećice. Iste je i ugasila. Bolje bi joj bilo da je poželela da se ne vrati iz Ženeve, sem na letovanja. Ipak, njen život još nije potvrđen. Pa opet, ako ti je sudbina da budeš mrtav, bolje biti mrtav na Ženevskom jezeru.

 
2017-04-19 21:31:56

SPONTANA ISTINA VIŠEG INSPEKTORA BEŠEVIĆA

horheakimov RSS / 19.04.2017. u 22:31

Kakav je to pesnik koji ne truje sebe kancerogenim materijama iz sprženog duvanskog lišća, kako kući tako i na strani, u klubu književnika, sprčenom bircuzu, uglednoj kafani, koji bira licemerne odeljke za nepušače pregrađene, plastičnim saksijama, plastičnog (takođe otrovnog, plastika je otrov) bršljana kroz koji se duvanski duh provlači kao zlo preko polja žita, pasivno ubijajući, kao vreme

 
2010-11-23 22:14:20

Vilinska saga IV/1

mlekac RSS / 23.11.2010. u 23:14

BBFC_PG_Certificate_UK-logo-55B4EF3B35-seeklogo.com.gif

I, vreme je da se vratimo nasim junacima iz prve dve glave...
 
Naravno, po obicaju, imate pozdrav od autora i svi komentari dobrodosli.
 
O, za malo da zaboravim  PG18 - Sex & Violence - da ne bude posle da vam nisam rekla....
 
 
 
 
NORSE.JPG
 
FRIJINA PRIČA

Sunce je već visoko izašlo kada je Kju odlučio da napuste rečni plićak. Ne savetujući se ni sa kim, on odjednom skrenu i probi se kroz gusti mladi vrbak na samoj obali. Udaljivši se malo od reke, stade i poče da briše ždrepčeve kaljave noge velikim listovima niske jednogodišnje biljke koja je rasla na proplanku. Frija skoči sa konja da protegne noge, mada je, pored sve svoje čvrstine i snage delovala prilično jadno. Un je u svojoj mokroj haljini i dalje sedela na pastuvu i kijala. Vilenjak uvide kako će morati nešto da učini za njih. On skide bisage na zemlju pa iz njih izvadi jedan sud sa poklopcem, otvori ga, te posla devojke da se umiju i donesi vode sa obližnjeg potoka. One to radosno prihvatiše, pošto im reče da će posle toga dobiti suvu odeću. Zatim izvadi mali metalni tronožac koji postavi na parče vlažne zemlje koju je pronašao između bilja. Iz torbice od jelenske kože odlomi parče nekakvog materijala koji je ličio na smolu. Devolke se za to vreme vratiše sa vodom. On stavi sud na tronožac.

 
2010-11-29 11:21:32

Vilinska saga IV/3

mlekac RSS / 29.11.2010. u 12:21

 BBFC_PG_Certificate_UK-logo-55B4EF3B35-seeklogo.com.gifPosto sam napravila mali izlet - da se vratim mom gostu autoru i poslednjem delu ove glave. Kao i ranije  PG 18

 

I, kao i uvek - svi komentari dobrodosli... 

 

NORSE.JPG

Ujutru su me poslali Savatovoj ženi Helgi, a otac i stric, sa još tridesetak ljudi, u cik zore krenuše za zločincima. Posle dva dana potrage saznadoše u jednom mestu da je razbojnička družina Arnolda Ludog juče bila u tom mestu i da im, kad se pročulo da idu da haraju po zemlji Vanda, priključilo još dvanaest ljudi. Ulaf sa svojom grupom prenoći tu, pa ujutru udari dalje gde pronađe tragove njihovog kretanja. 

 

Ne podnosim ni pozajmljivače ni zajmodavce, lažne prijatelje i punoglavce, spermatozoide u bide, istina, mora ponekad, da pobedi, pa zato ne podnosim poraze koji se odraze na nečiji život i priključenija, zvona i praporce, konce i saborce, ratoborne, rastvor borne kiseline, sline i ljude sline, ceđ i sluz neprane vagine, brda i doline, mora i planine, pogotovo ne podnosim da l’ je stiglo proleće, zlu slutnju koja obleće, avion koji poleće, Pilote i Kiki bombone, šalone i ešalone, spuštene roletne i spuštene pantalone u seksu od kojih mogu samo da padnem, pomene pometnje, smetnje u prijemu, smetnje u slanju, jednu Tanju, jednu Sanju i jednog Nemanju, sasvim lično, ništa polovično, ne podnosim poslovično poslovne banke osim kada ne priznaju da potkradaju stranke, što se, priznaćete ipak ne dešava

 
2017-01-19 00:01:11

IDEM ZA KANADUM

horheakimov RSS / 19.01.2017. u 01:01

          Izlaz, treba mi izlaz, tako izlizana potreba, fraza, sačuvana u prostoru, u vratima, praznina, široka mi je ova staza, zaustavna traka, izlaz sa auto-puta, učini da odlutam, na periferiju, drvoreda, uma, gde tama duma, cunja, ispod gunja, montona, tražim sebe samog, pronalazim klona, u praznom umrlom gradu, idem za Kanadum

image.jpg

 

 634992982191155852_isabella_stewart_gardner.jpg        

           Pošto je nasekao drva, jedan starac je seo na stoličicu sa tri noge. Takozvani tronožac. Nasekao je dovoljno drva, pa se umorio. A ipak, nije seo samo da bi se odmorio. Seo je tek tako, da bi seo. Plavosive pantalone i bela, možda, nekada davno, ispeglana košulja. Na nogama gumena obuća, a između sečivo sekire. Drška sekire se penje do kolena i završava u čvornovatim

 
2017-10-13 19:47:25

IZGUBLJEN U KIJEVU*

horheakimov RSS / 13.10.2017. u 20:47

narkoza

            U preostaloj praznini mojih skupljenih zenica može se videti samo crna rupa koja jede moja sećanja. Moje telo, taj iznutra oguljeni egzoskelet, nepostojano je kao zvezda u sazvežđu Letećeg magarca. Svetlo koje je zujalo nada mnom nestalo je usled kratkotrajnog gubitka napona na delu pruge, u blizini trafoa, neposredno pred stanicom u Rakovici. Tada sam provirio iz dubine svojih neorganskih elemenata gonjen tuđim organskim jedinjenjima i jedino što sam video kroz prozor, bila je crna noć. Usamljeno crno drvo pored šina je delovalo kao da ima i crno srce. Video sam sebe, van vagona, sa sekirom u ruci, spreman da udarim, u strahu da udarim. Napon je ponovo udario sklopku. Mahinalno sam zavio oči u kapke. Neon bi me u ovom momentu mogao oslepeti. Iz dubine plodove vode u glavi, rađao se glas koji je pokušavao da me upozori na sebe. Govorio je da je on eho izgubljene memorije. Setio sam se sebe kada sam kretao. Volim da krećem ali ne volim da idem. Plutao sam metar od poda spolja istetoviranog vagona i pola metra unutar plavog sedišta.

 
2017-03-11 22:59:02

IMAMO SITUACIJU NEKE STVARI SE NE PODRAZUMEVAJU

horheakimov RSS / 11.03.2017. u 23:59

Fridrih je bio uplašen. Nije želeo da se to vidi, pa se pravio smiren. Znao je da to što treba da uradi nikako nije dobro. Znao je da može nastradati. Merio je da su mu šanse da se izvuče minimalne, obavili posao ili ne. Sada nema nazad, moraće da uradi kako su drugi isplanirali. Znojio se. Prste nikako nije mogao da smiri.

 
2017-03-31 21:07:33

PROGNOZIRANJE TIŠINE

horheakimov RSS / 31.03.2017. u 22:07


Soba je imala sedam kreveta. Planirana je za jedan manje ali kako je četvrto odeljenje zagrebačke traumatologije u Draškovićevoj bilo u obnovi valjalo je rasporediti pacijente po sobama na ostala tri odeljenja. Bila je to ženska soba i sve stanarke su, osim Dine, imale više od šezdeset godina. Ono što ih je pak sve spajalo bile su bizarnosti njihovih povreda. Kada, ruka, lom. Pertla, skočni zglob, lom. Stepenice, podrum, ruka, lom. Stolica, sijalica, ključna kost, lom. Polustepenik, suton, skočni zglob, lom. Pad sa motora, kuk, lom. Dina je isto pala sa dvotočkaša, onog bezazlenog. Ona nikada ranije nije pala sa bicikla. Ništa nije slomila ali je nečujno pokidala sve ligamente u levom kolenu i morala je biti hitno operisana. Bio je to jedan od onih glupavih padova kakvi se mogu videti na nekom smešnom kućnom videu. Najveća šteta od ovog pada, ispostaviće se, biće pauza u snimanju njenog prvog kratkog filma, o nesanici, za koji potpisuje scenario i režiju. Pauza usled potpune nepokretnosti, usled tišine pokreta.

            Tako je Dina ležala u tišini, zurila u plafon i u svoje zavijeno koleno, u neku preopširnu Frenzenovu knjigu i u tetrapak Happy Day soka od pomorandže koji joj je doneo prijatelj iz Beograda misleći na vitamin C koji pomaže obnovu vezivnog tkiva kao i da je to zgodna pošalica; srećan dan, smešno, ne? Mogla je da sačeka sa padom nekoliko sati pa da vic bude još uspeliji i da se ubogalji prvog aprila. Zurila je i u svoje sapatnice koje su mahom spavale, posve tiho, odmarajući se od života. Jedino mesto gde se žena može odmoriti i bez griže savesti skinuti breme koje dobija rođenjem, je bolnica, a uganuće zgloba ili prelom kosti, koje vode na ortopediju, najsrećnija su moguća opcija. Dovoljno strašna da se od žene, iako je u bolnici, ne može ništa zahtevati a opet dovoljno bezazlena da je oporavak u najvećem broju slučajeva izvestan. Može se čak i produžiti nekom prepisanom banjom, mada će većina žena, čim svi ekstremiteti u određenoj meri profunkcionišu, nanovo biti uvezano nazad u svoj polni dolap.

            Razmišljala je Dina o toj tužnoj istini i pooštravala do pred sam kraj kadrove u glavi. Dolap, bunar, manjež... Zamislila je magarca sa obrijanim nogama.

 

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana