Dah, izlupan palicom, držim u rukama, mito za život, držim u rukama točak sudbine, istrošen vremenom, točkić otpao sa kofera, uhvaćen u laži, tačnoj kao tač
Mesec je kriv za sve, i njegove smene, gule sa mene, čekanje i htenje, zurim u prazno, želim da se davim, kao leptir da se spržim, nad vrelom površinom, u fonu, dišem u balonu, na izdisaju sam kao kočnice školskog autobusa na samom vrhu nizbrdice, mašem rukama, sebi iznutra, nisam video karte, mape, rukama sam prekrio lice, pogledom tražim svoje oči, reči poslednje koje okupljam oko sebe kao dečicu, kao hrpu lascivnih fotografija, tri poznate žene, bačenih u bunar
Cirkus odlazi iz grada a ja da glumim klovna, ma jedite bre govna… pisalo je na zidu koji je prvo prekrečen, pa srušen, nedugo zatim raznesen, ciglu po ciglu, pretvoren u prah (i pepeo) i počišćen sa lica zemlje/ulice tako da je ostala samo prazna poljana. Ovo mesto, ova poljana, uvek je bila prekrivena šatorom, skrojenim od tako masivnog materijala da je bilo dana kada ne da nisu dopirale impresije iz spoljašnje sredine nego se ni Sunce nije uspevalo probiti. Probisveti jebeni. Cirkus uistinu nije otišao iz grada, ali svake godine, budite sigurni jedan grad će otići van neprozirne, kataraktične zavese spuštene na ovo pusto mesto. Sočivo kroz koje se prelama pogled na cirkus degenerativno propada. Istina je da čak i kada se ode malo ko zaista i napusti ovo mesto. Senka šatora nadvija se nad glavom ma gde glava bila.
napisao: „ ELIN PELIN „ ( Dimitar Ivanov Stojanov)
prevod s bugarskog: dr zurin otac
Večernja završi. Posljednje amin oca Pavela zamrije bez eha i u malehnoj, mračnoj manastirskoj crkvici zavlada mukla tišina. Tri seljanke bogomoljke što stajahu u grupici nasrijed crkve, pogledaše u oca Pavela. I otac Pavel se zagleda u njih. Nema ništa više. Gotovo je. Njih tri se prekrstiše i sagnuše da sa trona podignu bolesnog mladića koji je nepokretan sam sjedio na njemu.
Za to vrijem isprijed crkvice se začuše nečiji koraci praćeni kratkim i odmjerenim drmusanjem nekakvih zvončića ili praporaca. Neki jedar muž zastade na vratima i cijela ih prekri. Zastade malo, pa uđe teško i zaustavi se.
voleo bih da sam zemlja
Voleo bih da sam zemlja, ne država, ne domovina, zemlja.
Ili drvo ili voda.
- Slušaj, ja uopšte ne mogu da budem zadovoljan kuda ova država ide… Ne znam, mislim, to je manje-više ono što sam napisao u svojoj priči… Vlada, ova vlada koja srlja negde unapred, ne znaju ni oni kuda, ona, ona je namazana, prevarantska, puna je lažova, secikesa i derikoža… Oni su deo sistema, ili bolje reći antisistema, u koji niko normalan ne može da poveruje. Ja lično im ništa ne verujem. Ako kažu da je noć ja moram da izađem na terasu da proverim…
- A od kada pišeš?
- Ponovi mi?
- Od kada pišeš?
Prva zajednička akcija protiv Dortijanaca počela je prilično loše. Džilovi su kao podršku evelonskoj operaciji na svojoj teritoriji dali svega sto petnaest brodova. Da stvar bude gora, ispostavilo se da su ti njihovi borbeni aparati zbog velike mase još nepodesniji za brzi izlazak iz hipersvemira nego trokraki brodovi neprijatelja. To je značilo da su džilovske kosmičke snage bile potpuno nesposobne da primene evelonsku ratnu taktiku napada na Dortijance na prelasku iz režima kretanja u hipersvemiru na normalan način kretanja. Ukratko, jedino što su elfi postigli predhodnim iscrpljujućim pregovorima bilo je pravo da brane svoje orijaške saveznike na njihovoj teritoriji.
EGIPATSKA KNJIGA POLUMRTVIH
Sam pravim svoju istoriju, pakao u koji sam pao
Nil u koji sam stao sa betonskim cipelama tradicije
i olovnim ordenjem mrtvih i zaboravljenih
nazdravljam bolesnim i isceđenim
gorko i ljuto, nikad nećemo prevazići žuč
НИН - УЖИ ИЗБОР ОД 12 РОМАНА
Агора је најавила ново дело ВЛАДИМИРА ПИШТАЛА (Сарајево, 1960) као „књигу о жени, о Боки, о свету“, запазивши да прави широк културолошки захват, од барока – доба раног просветитељства, масовног ропства и грађења светског система, па све до Наполеоновог освајања Пераста.
Као причу о Европи, Африци
...napisane pod uticajem snažnog magnetno-kreativnog polja koje emituje knjiga
ZGLENULA MEJA I DRUGE ZB(I)RKE
blogokolege Docsa
PLANOVI ZA SVETLU BUDUĆNOST PRAVLJENI U DUBOKOJ TAMI
kada god sam stajao a mogao sam da sednem ja sam seo
kada god sam sedeo a mogao sam da legnem legao sam i onda su zatvorili poklopac
sada, ako se ikada iskopam odavde planiram da spavam u hodu, kao nindža
JAPANSKI KVALITET NA DELU
pokušavao sam toliko puta da ustanem samo da bih mogao da odustanem
sada se neki javno dive mojoj istrajnosti a neki tvrde da sam tvrdoglava mazda