Na današnji dan,
pre četrdeset osam godina,
u Borbi je objavljena vest:
"Mladi beogradski književnik i dobitnik Oktobarske nagrade grada Beograda za 1960. (za zbirku "Vatra i ništa", "Prosveta", Beograd) nađen je u nedelju mrtav. Posle uviđaja organa SUP, utvrđeno je da je Miljković izvršio samoubistvo. Istraga povodom ovog slučaja je u toku."
Istraga je
В Росси́и купола кроют чи́стым золотом, чтобы ча́ще Госпо́дь замеча́л (Влади́мир Семёнович Высо́цкий)
Šaljapin je bio baš pravi Rus - votka pre votke, pa votka posle votke (A. Rubinštajn)
1. Pitali jedared jednog oca zašto mu je sin uvek neveseo. A on će ovako: «Pa šta ću mu ja, svaki dan ga tučem da bude veseo, a on sve - taki».Da, zna se da nije lako silom učiniti nekoga da bude veseo. A ja sam ovo pomenuo da bih vas podsetio da sam, prošlog četvrtka, pisao o svojoj veselosti (весело́ весе́лье, kažu Rusi, a i Turci imaju lepu reč šenluk, koja se i danas sporadično čuje na našim prostorima), kao i o još ponečemu, ali je to moje pisanje bilo privuklo (relativno) mali broj komentara. Dobro, tešio sam sebe, uz svilenu maramicu sa izvezenim inicijalima VP, da će doći bolji dani (бу́дет и на на́шей у́лице пра́здник), mada shvatam da ja nisam, nažalost, od onih koji umeju da vešto animiraju široke blogerske slojeve. Ali, pisati se mora. Navigare necesse est, vivere non est necesse.
U nedelju, na praznik Presvetog Trojstva, leta gospodnjeg 1515. dvadesete godine vladavine Manuela, Božjom milošću kralja Portugala, Algarva i zemalja s ove i s one strane mora od Afrike do Arabije, Persije i Indije, po njegovoj ličnoj zamisli i naredbi, dogodiće se čudo neviđeno. Trg između Palate na Obali i magacinâ kolonijalne robe s druge strane, za ovu priliku dodatno je ispregrađivan drvenim tablama i zatvoren kako sa strane grada tako i prema reci. Oko brisanog prostora u središtu trga podignute su tribine, kao što bude za borbu s bikovima.
Народ који нема своје књиге и свога писма, својих књигописаца и својих књигољубаца не може се назвати народом.
Dragi blogeri, treba mi pomoć.
Da počnem od početka...
Krajem avgusta Nacionalna Biblioteka Amerike je uvela nove jezičke kodove za Hrvatski i Srpski jezik (HRV i SRP). Ranije su bila dva koda u opticaju i to SCC za srpsku ćirilicu i SCR za Srpsku, Hrvatsku i Bosansku latinicu.
Problem
Pokušavam uporno da zamislim jednu situaciju. Jednoga dana u dalekoj budućnosti, dalekoj i ne verovatnoj, sedim na promociji svoje knjige (šbb-kbb, dakle), i na tu su me promociju verovatno naterali da dođem jer su mi književne promocije po pravilu veoma neprijatne, i neka sam na toj promociji, recimo, trezan (to bi mi bio prvi put da trezan pričam o svojoj prozi). Dakle, smeškam se i odgovaram na ona
Ovaj blog je odsviran u šest ruku.
Par ruku kleinemutter, par Jelice Greganović i par mojih.
Poznajem jednog Dečaka. Dečaka koji voli sve ljude. Koji najviše
Da li ste znali da..
... je sirijski grad Halep neprekidno naseljen već oko 8000 godina, i da ga za sve to vreme, bez obzira na okolnosti, ljudi nikada nisu potpuno napustili?
Da li ste znali da...
... je Halep bio treći grad po veličini i značaju u Otomanskoj imperiji, posle Stambola
U poslednje vreme moje raspoloženje se kreće po nekoj vrtoglavoj sinusoidi, a zajedno sa tim turbulentnim promenama, moj odnos prema komunikaciji, kako ovoj virtualnoj, tako i onoj realnoj, varira od gađenja do neodoljive fiziološke potrebe. Kako polako ponovo uranjam u „plus fazu", počinjem veoma obazrivo da čitam e-mailove i da odgovaram na neke od njih,
Nagrade su neodvojive od čina književnog stvaralaštva, a time i života pisca. Mišljenje da treba pisati za čitaoce, a nagrade će doći same po sebi, u novijoj književnoj praksi je odbačeno kao netačno i zastarelo. Iako o tome nerado govre javno, većina savremenih domaćih pisaca smatra da treba pisati za književne nagrade, a ne za čitaoce. Jer, kad pisac dobije književnu nagradu, biće na televiziji, a čitaoci će onda doći sami po sebi.To je lepo pokazao jedan pisac izdaleka, mislim da je čak iz Čačka, i sve detaljno opisao u svojoj nagrađenoj