Iranska Organizacija za kulturno nasleđe, rukotvorine i turizam objavila je kako je dovršila dokumentarac o 'najstarijoj svetskoj animaciji'. Režirao ga je Mohsen Ramezani, a 11-minutni film detaljno predstavlja bokal kojeg je kasnih 1970-tih u jednom grobu otkrio italijanski tim arheologa. Bokal je pronađen u drevnom gradu Shahr-e Sukhte, a procenjuje se da je star oko 5200 godina.
Na bokalu se nalazi pet slika koze koja skače na drvo da bi pojela lišće, a tadašnja ekipa nije na vreme pohvatala vezu između tih pet slika. Nekoliko godina kasnije, jedan iranski arheolog otkrio je da slike čine seriju i da se okretanjem bokala dobija poznati efekt animacije.
Dakle, radi se o jednoj od najvećih i najstarijih Svetskih Zavera, dame i gospodo.
Ili prevara, ako baš hoćete. Radi se o Prevari, koja je veća čak i od Visoke Mode.
Prevara koja opstaje vekovima, uprkos Logici i Zdravom Razumu.
Prevara čiji besmisao i podlost nemaju premca. Prevara koja je najbolji dokaz da se đavolova najveća veština ogleda u tome što je ubedio svet da ne postoji.
Danas je, konačno, posle više od 3 meseca nestrpljivog iščekivanja, poznati kineski dramaturg CheYo pojeo žabu!
Iako ga je učitelj Dji učio da je najbolje žabu progutati odmah, nije bilo nimalo lako. Naime u pitanju je crvenoglava žaba koja je u prošlosti izazivala jake glavobolje
Lutajući prethodnih dana između potpalublja, palube i VIP salona, u poplavi prisećanja Letnjih hitova, Disko hitova, Normalnih ljudi (one druge uvek, po navici, preskačem), generacijskih i ličnih priča, setih se nečeg što je meni godinama obeležavalo leto:
IZBOR - ''Vjesnikov izbor iz strane štampe'. Format b5, idealno za putovanja. A unutra s-v-e-g-a!!!
Kako sam samo bila ponosna kad na železničkoj stanici - ne sećam se da sam to igde na drugim mestima viđala - kupim ''Izbor''. smestim se u kupe, sačekam da voz krene, izvadim
Postovano i drago drustvo,
Na ovaj odsudni korak-prvenac primorao me je sjajan blog kolege Anfakija. Ovo se moze shvatiti i kao zadzepak njegovom tekstu a i kao fusnota.
Kako sam vec tamo rekao, pre izvesnog vremena skuvao sam i poslao na net dva svoja DJ/radiofonicna miksa, sastavljena iskljucivo od onoga sto je moje matoro uvo ocenilo kao YU DANCE CLASSICS, volumes 1 & 2, buduci da je disko muzika sedamdesetih, kao i dance zanr uopste, neka vrsta mog uzeg muzickog
(update : obavezno posetite. Ovaj momak je, sa ostalim visprenim komentatorima dobrog pamćenja, poprilično doprineo da ovaj blog ispadne baš ovako.)
Nije nikakva tajna moje prepotentno mišljenje da smo osamdesetih imali jednu od najjačih, ako ne i najjaču pop – rock
... jedan rođendan, jedna godišnjica, jedna bronza, jedno srebro...
Indija nezavisna, Japan kapitulirao...
A i gorivo je jeftinije.
Nije loše za 16. avgust 2008.