[Помисли нешто потпуно другачије]
Novak je Crnogorac, Tesla je Hrvat, a ja sam Greta Garbo.
Dženika je jedan od pasa koje je hranio pokojni Vjeran Miladinovic Merlinka. Od kako nema Vjerana, svaki pas je otisao na svoju stranu, a tako bi i sa Dzenikom. Naravno, kafilerije / sramota države / samo cekaju priliku da ugrabe psa bez pedigrea.
Evo integralne verzije Dženikine sudbine....od moje prijateljice iz
Tokom nedavnog putešestvija Istočnom Anglijom, prijatelj me je poveo u birding, u potragu za guskama, u zemlji koja je ptičarenje i izmislila. Moram priznati da se bolje osećam kada kažem da brojim guske, nego, recimo, da brojim patke. Naime, par zima sam proveo u timu koji je po Srbiji pratio seobe i zimovanje
Razmišljam trenutno o filmu ‘Bliski susreti treće vrste', iako ne znam otkud baš on u ovom satu i u mojoj glavi, i ne mogu da ne uočim kako smo svi mi neizmerno glupi u svom odrastanju. I time ne mislim na odrastanje od detinjstva do groba, nego na infantilnost celokupne vrste. Kad se ono Richard Dreifus premišljao da li da krene u nepoznato,
Ovog puta s ove strane Bosfora.
Dok sam se ja juče oduševljavao prioritetima SBPOK-a s ove strane Bosfora se širila vest o tome da je blogspot.com/blogger.com zabranjen u Turskoj. Zašto?
Zato što je to odlučio sud u Diarbakiru (od svih mesta), a na žalbu Digiturka, turskog provajdera satelitske TV. Naime, navodno su neki blogeri koristili te guglove blog platforme da prenose fudbalske mečeve turske premijer lige...
Zatekoh se jutros u apoteci kod železničke stanice da kupim aspirin a onda uđe ona mečka, još bunovnija nego juče, tetura neispavana i traži neke pilulice za spavanje, mumla kroz zube da joj je zimski san neophodan na ovoj zeznutoj planeti, daju joj ali ona nema da plati, dam sitnu kintu za te pilule, uze ih, proguta iz mesta i ode uz Balkansku ...
Posle je nisam više video, ako je sretnete nađite joj se pri ruci ... sugrađaninu uvek treba pomoći ....
Sve što imam da kažem o ovoj rekonstrukciji vlade sadržano je u ovom govoru najuticajnijeg političara trenutne političke scene Srbije.
Iako sam bez ikakve sumnje temeljno i visoko obrazovana, nad-nadprosecno inteligentna, do srzi ateisticka, do neizdrzljivosti racionalna, do apsurda sumnjicava, i do bola svesna osoba, moram da priznam da s vremena na vreme procitam svoj (a i jos poneki) horoskop. Da ne bude zabune (za apsolutno opravdane podsmehe me apsolutno zabole) to je najcesce slucaj kad mi preko web stranica renomiranih svetskih i domacih medijskih kuca isti dodju na "a mouse click away"...
Sad, uopste ne treba imati iluziju da imam i zrnce verovanja u to sto je neki slatkorecivi sarlatan/sarlatanka nalupao
Много ме воли моја мајка. Али, чак ни она није могла, а да не закључи, помало грубо, да сам ја један "лепак за будале". Стално сам истеривао "неку правду", што у обданишту, што на игралишту. Од маторих гилиптера из дворишта и из школе нема ко ме није давио, тукао и зајебавао. Не моји вршњаци, не деца са којом сам се играо већ старије силеџије којима сам пружао отпор. Као и оне жртве силовања што су носиле "прекратку сукњу", тако и ја понекад мислим да сам био "превише у праву", или сам се бар "правио паметан", "филозофирао" итд. Преиспитивао сам себе тако једно милион пута и увек долазио до истог закључка да ће пре бити да сам стварно лепак за будале, него ово друго. Било да су дошли пар година старији па нас отерали са терена или средовечни људи без икаквог осећаја гриже савести што деци отимају терен, било да нам старији и јачи из чисте обести "грацкирају" кликере или узму нову лопту и кажу "да ће је вратити"- ја нисам могао да ћутим нити да им се склањам с пута.
Од свих таквих епозода једна је оставила посебан траг. Иако сам и у тој епозоди добио неке батине, увек се слатко исмејем кад је се сетим.