Nagovarala me žena već duže vreme da se vakcinišem. Iznosila razloge: Imaš preko 70 atistopalima, nemaš hrskavicu u kolenima, rizična si grupa bre! Prelomim, pronađem na lap topu e-upravu i popunim upitnik. Na moje veliko iznenađenje, posle deset minuta dobijem SMS da sam se uspešno prijavio i da će mi se javiti. U pitanju je bio Institut Batut. Na moje još veće iznenađenje, posle pet dana dobijem poruku i na mobilni i na E-mail da mi je zakazano vakcinisanje 25. 01. 2021 god. U 9 sati i četrdeset pet minuta! Zinem kao Krap! Hajde da bar nešto funkcioniše kako treba
Ima jedna izreka, kaže “those who paddle their own canoe do not have to wait for their ship to come in”. Tako sam nekako, umesto da čekam da mi samo dođe, sve u duhu te izreke pošao na sunčani jug da presretnem (i opljačkam?) to proleće. Imao sam sreću da se kao bird blogger pridružim fam tripu koji je svojim poslovnim partnerima organizovala atinska ekoturistička agencija Natural Greece (sad mi više nije prvina, ali sam onomad bio zbunjen koliko i vi sada – dakle, to je tura koja predstavlja ponudu agencije drugim turoperaterima... a i spretnijim travel writerima) i sa njima provedem par dana na mom omiljenom jezeru Kerkini, koje ste već i sami ptičarili posredstvom mog dvogleda (evo prošlog aprila, a evo i septembra).
Ne znam koliko ste primetili: ove godine sam postavio samo jedan blog o ptičarenju. Jedan jedini!
Osnovna delatnost svakog političara,
pitanje evroatlanskih integracija?
Jebe se psu da li ćemo u NATO ili u neutralce ako ima krov nad glavom.
Čak i ako mu srušite kućicu on će vas i dalje voleti, dok god ga ne izbacite na ulicu.
pitanje Kosmeta?
Jebe se psu za Kosmet ako imate volje da ga izvedete u šetnju.
Kretanje je neophodno svakom psu, slobodno kretanje i sloboda kretanja bez lanca, svaki pas mora da ima svoju teritoriju.
Čak i ako taj reon bude manji od pola basket terena vaš pas će vas i dalje voleti ako se s njim malo poigrate, bićete srećniji.
Би се могао назвати овај период. Каква Филипика.
Углавном, скупљам добре идеје како провести викенд. Дани ће бити лепи, сунчани, топли.
Пар идеја које ми падају на памет:
Nekada davno, u jednoj neobično lepoj ali mračnoj šumi živela su tri praseta, trojica braće, u miru i slozi sa ostalim njenim stanovnicima. Vuk im je jedne nesrećne 1888. godine porušio kuću, ali ih od tada nije dirao. Naravno, tu i tamo bi im priredio smicalice i začkoljice, ali mu je pažnja bila usmerena na neke dalje, drevne šume čije se reke po tigrovima zovu.
Najstarije prase bilo je obrazovano, uglađeno, uff, znalo je ovo prase kao njihov uglađen deda da stavi kravatu, da se umije, štrcne miris od najskupljeg šumskog cveta, i doteran iziđe