Blizi se moj rodjendan koji me uvek raduje umesto da me zaprepasti ili uplasi. To su uspomene iz detinjstva, ocekivanja, pokloni, torta. Kako starimo, detinjstvo je godinama unazad sve dalje, i samo izdvojena secanja ostaju.
Kada bi vi znali koliko sam ja zelela da imam nekog jazavicara na baterije koji je licio na pravog psa,milsim da je i hodao i imao lanac. Umesto toga, dobila sam igracku koker spanijela negde iz inostranstva i nazvala je Bernika jer sam obozavala Bernardince.Nije bilo tad moderno, psi, lutalice, udomljavanja, a imati rasnog psa koga si kupio, tek retko ko
Нема ништа важно да се каже, него ми фали блог који може да прима различите нове и старе информације, увиде, недоумице, идеја -- а све у вези са овом погибељи која нас је задесила. Мислим, не брините се, бићемо ми ОК, али је питање колико ће ствар трајати -- ја сам оптимистички мислио да ћемо за 4-6 недеља изаћи из проблема, но више нисам
Ako se ovih dana zadesite na denverskom internacionalnom aerodromu (DIA), primetićete na mnogo mesta kučiće koji slobodno tumaraju gejtovima i terminalom, sa prslučetom na kome piše "Pet me!" ("Pomazi me!"). Psi su krajnje opušteni i prijateljski nastrojeni, slobodno prilaze ljudima, maze se, verovatno žickaju i neku klopu, ako ima.
C.A.T.S. je skraćenica od Canine Airport Therapy Squad. Čini ga nešto više od osamdesetak pasa iz oko četrdeset različitih rasa, i jedna mačka. Svrha im je da omoguće putnicima da se interakcijom sa njima malo opuste, oslobode stresa koji putovanje avionom i bivstvovanje po aerodromima neminovno donosi.
Ovo nije novina, ali je DIA ušao u Ginisovu knjigu rekorda sa brojem pasa (plus jedna mačka) koji obavljaju ovaj važan posao.
Имам једног другара. Мислим, имам их више него ово је прича о том једном.