U Beogradu se dvadesetak mesta izdvaja po svojoj popularnosti među lokalnim posmatračima ptica. Neki ta mesta odabiraju spram bogatstva ptičjeg sveta, drugi zbog blizine stanovanja i dostupnosti, treći po omiljenom tipu staništa... U ovom vodiču ću pokušati da predstavim neka od njih, na Dunavu ili u plavnoj zoni reke.
Нема ништа узалудније од блоговске геополитике. Али, ко се може усудити да каже да нема нешто магично забавно у распредању о државама и народима као да су особе од крви и меса са све сујетом и осталим несавршеностима. Ко ће први предвидети тренд који нико други није уочио и на тај начин стећи ласкаво право да свима каже "јесам вам рекао". Може и "ја сам вам лепо говорио, а ви ме нисте слушали" и остале варијације.
Август је, годишњи одмори, политичари имају своја неписана правила која су им милија него писана и зато се ништа значајно не би требало десити у августу, зар не? Међутим, новац се увек окреће, а саме новчане струје изгледа почињу наглашено да осећају утицај промена политичке климе. Они који би то требали први да схвате, медији са широким утицајем, имају потешкоће да схвате размере тих кретања, а гомиле сигнала који стижу као да немају довољан кредбилитет да буду схваћени озбиљно., па и кад се преносе, преносе се стидљиво, без указивања на шири тренд. Та временска разлика измећу момента кад нешто сазнамо и момента кад схватимо из онога што смо сазнали је можда најбитнија тема информационог доба, али не данас, данас, геополитичимо. :)
И ево моје конкретне теме. Кина и Америка.
Šumski zviždak - foto (c) Snežana Panjković
Iako sam jednu polovinu detinjstva proveo u šumi, a drugu na dva ili tri omiljena drveta – što je nesumnjivo ostavilo traga u meni, verovatno najprimetnijeg u nevoljnoj ili, u najboljem slučaju, mrzovoljnoj razmeni svakodnevnih uljudnosti – nikako se ne bih usudio tvrditi da dobro poznajem šumske ptice, niti da imam ozbiljnijeg iskustva u ptičarenju po šumskim staništima. Zato sam se za savet obratio jednom biologu koji je i diplomirao na fauni ptica svoje lokalne šume:
Prvi januar 2014. S dvogledom oko vrata izlazim iz kuće, pitajući se koja će mi biti prva vrsta na ovogodišnjoj listi. Na parkingu prolazim pored nevidljive ptice, pa nastavljam do svoje zimske pačke, da mi tamo prva fela koju računam postane gačac. Pa ipak, pre toga sam već video jednu. Koju ne računam. Koju ne primećujem. Čija opažanja ne zapisujem. Za jednog strastvenog ptičara, to je neobično ponašanje. Ili možda i nije?
Много ме воли моја мајка. Али, чак ни она није могла, а да не закључи, помало грубо, да сам ја један "лепак за будале". Стално сам истеривао "неку правду", што у обданишту, што на игралишту. Од маторих гилиптера из дворишта и из школе нема ко ме није давио, тукао и зајебавао. Не моји вршњаци, не деца са којом сам се играо већ старије силеџије којима сам пружао отпор. Као и оне жртве силовања што су носиле "прекратку сукњу", тако и ја понекад мислим да сам био "превише у праву", или сам се бар "правио паметан", "филозофирао" итд. Преиспитивао сам себе тако једно милион пута и увек долазио до истог закључка да ће пре бити да сам стварно лепак за будале, него ово друго. Било да су дошли пар година старији па нас отерали са терена или средовечни људи без икаквог осећаја гриже савести што деци отимају терен, било да нам старији и јачи из чисте обести "грацкирају" кликере или узму нову лопту и кажу "да ће је вратити"- ја нисам могао да ћутим нити да им се склањам с пута.
Од свих таквих епозода једна је оставила посебан траг. Иако сам и у тој епозоди добио неке батине, увек се слатко исмејем кад је се сетим.
Ili, kako videti 2000 vrsta za što manje para?
Ptičarenje kroz pustinju (Namibija)... Foto (c) The Biggest Twitch
Posle nekog vremena provedenog u muvanju po kako-tako očuvanoj prirodi, ali i betoniranim obalama reka, pa čak i komunalnim deponijama – sve to u potrazi za pticama, počne da vas kopka kako da pronađete još vrsta, koliko ih je uopšte moguće posmatrati za života? Evo kako se stiže do 4000 ili 8000 posmatranih vrsta; ali, kako uopšte stići do prvih 1000 ili 2000?
Iako sam bez ikakve sumnje temeljno i visoko obrazovana, nad-nadprosecno inteligentna, do srzi ateisticka, do neizdrzljivosti racionalna, do apsurda sumnjicava, i do bola svesna osoba, moram da priznam da s vremena na vreme procitam svoj (a i jos poneki) horoskop. Da ne bude zabune (za apsolutno opravdane podsmehe me apsolutno zabole) to je najcesce slucaj kad mi preko web stranica renomiranih svetskih i domacih medijskih kuca isti dodju na "a mouse click away"...
Sad, uopste ne treba imati iluziju da imam i zrnce verovanja u to sto je neki slatkorecivi sarlatan/sarlatanka nalupao
Negde pred ponoć primetih vest da je stradao neko koga nisam nikada upoznao, čak za njega nisam ni znao sve do te vesti. Pa ipak, napunim čašu i prolijem nekoliko kapi. Za dušu. Najvećem kljovašu istočne Afrike – možda i celog kontinenta. Nepodnošljivo lako je moguće – i Sveta.
Prognoza je bila “kiša čitavog dana” i dok s kafom u ruci kroz prozor gledam vedro nebo, upućujem meteorolozima misli koje neću podeliti s vama. No, podelio sam ih s drugim ptičarima na FB, pa smo lupali glavu kuda sad bez prethodnog plana i ranog polaska i tako smo se nas četvoro našli preko, u ritu, na obodu ribnjaka Mika Alas u Krnjači.
Paperjasti goluždravac zeva nadu iz limenog korita, koža crvenkasto-braon naslućuje paperje. Nemoć ga ophrlila mladog, nit' zna šta je život , nit' šta je posle, a voda može svakog časa da naiđe i odnese nadu. Kad ona ode praćakanje ne pomaže.
Nešta bi jadničak da kaže , reči ne izlaze , možda i govori , al' ga ne razumemo. Nema krila da bi odleteo. Njemu je za život potrebno baš to , let u život odakle nema povratka. Zašto su ga ostavili u toj neizvesnosti, da ojača, da se sam onako providan i prirodno nezaštićen