29.07. je u Beogradu, pred 10-15 hiljada najvećih fanova, u okviru turneje "Fajront", održao oproštajni koncert, nekada popularni vokalno-instrumentalizovani sastav "E seres".
Izveli su svoje najveće hitove, na opšte oduševljnje mase, koja je i sama zapevala, set omiljenih izdajničkih pesama. Pored njih na bini su se pojavile i mnoge gostujuće zvezde ( od kojih neke kapitalne ).Interesantno je su strani analitičari najavili i gostovanje grupe "Garbage", ali njihov menadžer je kategorički to negirao, izjavivši:"Nismo mi toliko garbage!". Koncert je pratio i
U sred ovog letnjeg olimpijsko – gruzijskog žara, vidim da niko, sestre blogerke & braćo blogeri, nije reagovao na ovu skandaloznu vest koja je duboko potresla menekaotakvog & moj Mali Osećaj za Pravdu.
Onu Pravdu koja treba da je ista za sve, da budem precizniji.
Vest možete pročitati – ovde.
Sasvim sam siguran da, kao što smo i Mi ovde omogućili ulazak mnogih poznatih svetskih brendova i lanaca – bez straha
Jednog vrelog i prašnjavog tropskog popodneva moj kubanski poznanik (recimo da se zove Hugo, imena ponekad pomažu da priča lakše teče) i ja prolazili smo kolima kroz Marianao, čija je 114. ulica, glavna saobraćajnica koja zapadni deo Havane povezuje sa aerodromom, još uvek bila sveže okrečena za Samit nesvrstanih, tog u svetu zaboravljenog i marginalizovanog pokreta koji još uvek zauzima vrlo važno mesto u kubanskoj spoljnoj politici. 114. ulica podsećala je na pozorišne kulise. Pošto su tuda prolazile gotovo sve delegacije Samita, sve oronule kuće u njoj sveže su okrečene u živopisne boje - zelene, žute, plave, sve zamislive. Naravno, čim se sa glavne ulice skrene, decenijama stari i ofucani, nekada beli malter, odvaljuje se sa onoga što je ostalo od zidova. I tu, ipak, ljudi stanuju.
Genijalan stih o lošim godinama, mora da se sećate.
Vrzma mi se nešto ovih dana po glavi, svašta se dešava, neko vidi svetlo na kraju tunela, neko – voz.
A ja, ja prosto ne mogu da verujem – (koliko zadovoljan - toliko rezigniran, znajući da je mogla biti odavno popunjena) – da toj pazli nedostaju još (samo) dva delića.
Ili se možda – varam ?
Šta je – po Vama, sestre blogerke
Razgovarajući sa raznim ljudima, u više navrata, dolazio sam do teme rada iz Srbije za strane firme, od strane pojedinaca koji takav posao mogu sebi da obezbede (što ne mora biti ni tako komplikovano, kao što se vidi iz teksta Dušan R na linku u sledećem pasusu). Uglavnom se radilo o informatici – konkretno programiranju za strane naručioce. Upoznao sam jednog zemljaka iz Jagodine, informatičara, koji mi je rekao da je član nekog udruženja samostalaca i da dosta rade za strano tržište (on konkretno aplikacije za mobilne telefone), a da udruženje broji preko pet stotina članova (ako su lagali mene i ja lažem vas, voleo bih ako neko ima pouzdanije informacije). Upoznao sam mlade inženjere informatike koji bi želeli da rade samostalno za strane firme – u početku sami, a u perspektivi kroz firmu koju bi razvijali, ali ne znaju puno o organizaciji firmi i pravnim aspektima rada. Znam čak i neke kolege koji rade u inostranstvu, a razmišljaju o vraćanju u Srbiju, u slučaju da im je moguće da jednostavno (a legalno) nastave da rade za svoju tekuću firmu.
Gledajući po domaćim forumima, više puta sam nabasao na priču o freelance radu, problemima sa naplatom iz inostranstva i (polu-)legalnošću takvog rada, uključujući i ovaj, prilično „reprezentativan“ tekst Dušana R (DusanR) sa Elite Security foruma, koji toplo preporučujem za čitanje: http://www.elitesecurity.org/t288391-Freelance-Tutorial.
Od kampova ja volim jedino astronomske i to one koji se organizuju na Fruškoj gori, u malom naselju Letenka. To naselje je podignuta sedamdesetih godina prošlog veka za potrebe savezne omladinske radne akcije. Ako ste rođeni kasnije od tog doba onda ne shvatate o čemu uopšte pričam, a ne može vam se ni objasniti - toliko je to danas nerazumljivo (za mlađe ipak da napomenem: ne, radne akcije nisu bile nikakva kazna). E, posle kada su radne
Prošao je koncert, vrućina je ostala.
Tinejdžeri iz Velike Britanije su našli veoma zanimljiv način da se ohlade ali i zabave. To ima i svoj naziv - diping (engl. dipping). Sve ovo zvuči kao solidan početak za neki teenage music film.
E sad, diping je u slobodnom prevodu "bućkanje u bazenu", ali ne svom. Prvo se preko Google Earth-a pronađu bazeni u dvorištima
Lokalnom Moćniku : ....možeš da nas pljačkaš - što i radiš - svaki dan i svaki sat - ali Njega ti nećemo oprostiti. Pare uzmi, Legendu ne damo....čisto da znaš, skote.
Mnogi će Vam posvedočiti da je SFRJ, kao neko zdravo
Prenosim vest, bez mnogo želje da bilo šta dodajem osim onoga napisanog u naslovu.
Beograd 16. jun 2008. | 01:22 -> 15:49 | Izvor: Tanjug --
Opremu za bežični Internet kompanije Telenor, koja je postavljena 11. juna u Studentskom parku u Beogradu, oštetili nepoznati vandali.
Portal za bežični Internet je polomljen i išaran bojom u spreju, a jedan od dva USB modema za prenosne računare, na klupama za sedenje, takođe je polomljen. Prema rečima nekolicine stalnih posetilaca Internet parka, taj vandalski čin počinjen je najverovatnije