Čitam zadnjih dana dosta tekstova o putovanjima u Lijepu moju, o krstarenju jedrenjakom, konobama…i tako…sve mi nekako dosadno. Kao domàća cura, osjećam moralnu obavezu da vas provedem nekim možda medijski malo manje zastupljenim dijelovima. Primijetit ćete akcente prilikom prvog spominjanja nekih imena ili pojmova. Ne znam za one duge, uzlazne ili silazne. Meni su svi kratki i isti.
Rovìnj, Porèč, Pula, Fažàna, Novigrad, Vrsàr, Rabac, Labin…svakog nešto veže za određeno mjesto, no ako se uputite u Istru ovih dana ili…nekad u budućnosti, ne
Danas sam otišao do Vojvođanske banke u kojoj držim milione koje dobijam kao donacije za uništavanje Srbije, tradicionalne porodice, širenje homoseksualizma i dočekalo me je iznenađenje.
Sve šalterske službenice (jer u toj banci na šalteru rade samo žene, kao u većini slučajeva) i sve su imale žute majice sa dugim rukavima na kojima su bili ispisani slogani o kamatama, novcu i šta ti ja znam preko grudi.
Dok je ona radila svoj posao, ja sam gledao ženi u sise. Imala je velike sise koje ja ne bih primetio da banka u kojoj radi nije odlučila da njoj na sisama zakači slogan. Sise su skakutale dok je ona kuckala po tastaturi. Slogan nisam uspeo da pročitam jer je bio naboran, ali sam zato uspeo da vidim njene sise.
Blog, kakav ga već neko vreme poznajemo (i rado mu pristupamo), ulazi (očigledno) u još jednu fazu neophodnih izmena, promena, dopuna i svega ostalog što je neophodno za bilo koji sektor, a nekmoli za internet, tu skoro "živu tvar" koja nam omogućava virtuelnu komunikaciju. (otuda u editoru novi "dugmići" za odbir kategorija sopstvenih tekstova)
I poslednjim novotarijama na BLOGb92 "bejah posvetih" tri posta u želji da, igrajući se, lakše i brže upoznamo upotrebu tada novih mogućnosti za pristup i "upotrebu" i BLOGb92 i u tom momentu nastajućeg FMb92.
Blogove će svi pisati, i - kaj sad?
FM b92 Blogger`s List (update service)
U tom smislu - eto i meni i svima vama i četvrtog teksta koji nastaje usled još uvek nejasne informacije (koja je kao i svaka nejasna informacija brzinom ovećeg požara prostrujala blog-zajednicom) da nove opcije i novi design BLOGb92 izgleda podrazumeva i prestanak dosadašnje mogućnosti da članovi FMb92 pišu svoje tekstove na svom korisničkom FMb92 nalogu.
Premijer je odlučio da preko 2.000 hektara državnog zemljišta u opštini Kula koje trenutno zakupljuju individualna poljoprivredna domaćinstva po ceni od 400 € po hektaru da „Arapima" u zakup, mimo javnog tendera i zakona, po ceni od 250 € po hektaru. Odlučio je i da proda preko 3.700 hektara zemlje u Bačkoj koja je u vlasništvu 4 društvena poljoprivredna preduzeća u restrukturiranju po ceni od oko 6.000 € po hektaru. Mi smo istinska banana država. Na čelu te banana družine su premijer i njegov kabinet.
Nakon tri sata igranja, svetski šahovski prvak Gari Kasparov izgubio je prvu od šest partija u meču protiv IBM-ovog kompjutera Deep Blue 10. februara 1996. godine. Ovaj događaj je (ponovo) otvorio mnoga pitanja i dileme. Da li postoji veštačka inteligencija (engl. Artificial Intelligence - AI) tj. da li je ona stvarno moguća? Pitanje koje muči generacije računarskih i drugih naučnika. A ako je moguća, da li nam treba? Da li, osim što može biti korisna, može postati i opasna? Pitanje se, na prvi pogled, doima kao tehničko, ali istovremeno ima vrlo značajne društvene, etičke, religijske, pravne i druge aspekte. Da li, u budućnosti, inteligentne mašine mogu biti zloupotrebljene ili čak nadvladati i pokoriti čovečanstvo?
Odavno se lome koplja u naučnom svetu oko toga da li je veštačka inteligencija moguća. Da li mašine (računari) mogu da misle, donose odluke, opažaju, interaguju sa okolinom? A postoje neslaganja i oko bazične stvari: šta je to veštačka inteligencija u suštini tj. kako je precizno definisati.
Država Srbija juče je u Beogradu ponizila sopstvenu policiju.
Činjenica da su na kraju dana na Terazijama bili policajci a ne banda najmanje je važna stvar u celoj priči. Nažalost. Boli me i plaši kad vidim kako država manipuliše sopstvenom policijom - na isti način kao i sa sopstvenom bandom. Država je juče ogolila svoj cinizam i svoj bezobrazluk ali to ne može ostati neprimećeno.
Koliko god
Ateisti Srbije
Predsednik Republike Srbije, Tomislav Nikolić, u UN: "Republika Srbija je zemlja verujućih ljudi koji boga traže u hrišćanskim crkvama i katedralama, džamijama, sinagogama. [...] Neodgovorni pojedinci izvrgavaju ruglu svetinje u koje ljudi veruju."Sramotno je da predsednik Republike Srbije, čovek koji je zakonski predstavnik svih građana ove zemlje, na ovako brutalan način diskriminiše sve one koji ne pripadaju nijednoj verskoj zajednici.
Tomislav Gotovac (alias Antonio G. Lauer) nije bio sa ovog sveta. On je u Umetnost i u Život naprosto došetao iz nekog filma, interžanrovskog, godarovski haotičnog... Odrastavši i duhovno i intelektualno se formirajući na filmu, stripu, džezu i teatru čitavo svoje postojanje posvetio je umetnosti ― baš kao što je i sada, strukturalistički promišljeno, podjednako filmski, odšetao natrag. Uostalom, čitavog života sve fenomene sveta koji ga je okruživao, posebno fenomene umetnosti, Gotovac je lakonski objašnjavao rečenicom: Sve je to Movie...
Za Toma Gotovca u filmu najbitnija je bila atmosfera, u umetnosti ― istina. U centru pažnje arta kog je stvarao nalazio se sam umetnik, odnosno njegova potreba da se žive vlastiti snovi, potreba da se ideali učine dostupnim i mogućim: Nisam pravio razliku između života i filma...