I nismo za bolje od Kurira. Podrska Luki i Olji.
ps .
There's no such thing
As a harmless joke
There's no such thing
As a gentle toke
EDIT: Blog o tome kod 4krofnice
(Mali razgovor dva sredovečna blogera koji u slobodno vreme, između ostalog, vole i fudbal)
Razgovarali : reanimator i Unfuckable
Iluzorno da će se samo apelima, kao što je onaj simpatični na B92 “Srbija je keva, čuvaj kevu da ti duže traje “ i sličnim, iskoreniti naše loše navike i stići do zadovoljavajućeg nivoa pristojnog ponašanja.
Upravo zbog toga je najava Zakona o komunalnoj policiji i uopšte ideja o uvođenju komunalne policije vredna pažnje i zaslužuje podršku.
Predlog zakona o komunalnoj policiji nalazi se u Skupštini i očekuje se da će biti usvojen, tako da ćemo uskoro imati i Komunalnu policiju.
S obzirom na naš mentalitet i navike,
U Srbiji sve donedavno nije bilo insajdera. Srbija nikada nije oskudevala cinkarošima, tužibabama, sreskim i ostalim špijunima, doušnicima, ulizicama, poverljivim izvorima, tajnim i javnim agentima, pa i krticama. Bilo je i disidenata, ali insajdera nije bilo. A, onda su se, početkom ovog veka, iznenada i u velikom broju pojavili.
Ko su srpski insajderi, mogu li se na neki način klasifikovati i može li se lik srpskog insajdera profilisati kroz analizu njegovog dela i njegovih motiva?
Utrogestan je jedini prirodni hormon koji pomaže u trudnoći, i ginekolozi ga prepisuju ali ne na recept već na papirić, uz napomenu trudnici da mora da ga kupi u privatnoj apoteci. Utrogestan nije ni na jednoj zvaničnoj listi lekova koji mogu da se kupe u državi, osim što je na tom papiriću. Ali može da se kupi, već 10 godina!
Kako se uopšte lekovi na crno „uvoze“ i zašto?
Ovo uopšte nije retoričko pitanje.
Stvarno očekujem da mi neko kaže. Objasni. Dočara. Nacrta. Štagod.
Situacija je sledeća:
Utrogestan pije
Odmah da kažem: nije svaki bog tvorac, kao što ni svaki tvorac nije bog. Drugo, ovo nije potpuna priča o tvorcima i bogovima, već samo nekoliko mrvica o njima. A sad da krenemo.
U vrlo staro vreme bilo je puno bogova i boginja - više hiljada, ako ne i više. Izgleda da taj broj zavisi od stepena razvoja ljudskog društva. Svako želi da nametne drugima svoje božanstvo, ali za uspeh u tom poslu potrebna je izvesna sila, nekad intelektualna, često fizička, a ova druga dobija na snazi tek sa razvojem države.
Oni koji se sećaju pre 20 i više godina čuvene rubrike "Odjeci i reagovanja", sada imaju priliku da prate njen drugi deo, ali sada su «Večernje novosti» nosilac «projekta». ovde
A vidimo i B92 se uključuje.
Naime, krajem 80-ih godina prošlog veka je Politikina rubrika «Odjeci i reagovanja» bila medijska podrška jednom projektu «nacionalnog osvešćivanja» srpskog narod, nažalost ne sa težištem na ljubavi prema sopstvenom koliko na mržnji prema drugima. Tada su nam širili vidike kako su svi narodi na prostorima SFRJ neprijatelji Srba i kako su partizani i komunisti zajedno sa Vatikanom i Kominternom radili isključivo protiv Srba. Otkopavale jame po Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i nosale mošti svetaca,mahalo se kostima i lobanja, objavljivale istinite, verovatne i neverovatne priče. Bio je to uvod i u tzv.patriotsko novinarstvo koje je postajalo sve više ratnohuškačko.
Rezultat je bio da su odjeci postali krici a reagovanja postupci bez rezonovanja.
Za razliku od ondašnjeg projekta i njegovih “Odjeka i reagovanja», koji nas je svađao sasvima ostalima, ovaj sadašnji , koji su pompezno pokrenuli Instituta za savremenu istoriju i "Novosti", namerno ili ne, raspiruje mržnju među Srbima.
I onda su to radili neki nedržavni i crkveni faktori uz prećutnu podršku državnih organa,
a i sada je slično. Država se drži po strani umesto da stane u centar i pomeri u stranu one koji revizijom istorije i rehabilitacijama prizivaju nove raskole, mržnju i sukobe.
Interesantno je kako država, preko državnog sekretara u ministarstvu pravde ipak reaguje
Nisam dugo pisala ovde iz vise razloga (zauzetost, nemanje inspiracije, zasicenost...) al sad moram da se oglasim. Naime, na Natasinom blogu o Inkluziji dotakli smo se jedne vrlo bitne stvari i poceli zustro diskutovati, ali je isteklo vreme za komentarisanje. Evo, pozivam sve ovde da nastavimo razgovor na temu
INKLUZIJA PRO/CONTRA!
Kad vidite dete u komšiluku, bilo musavo i zarozano ili doteranog nobl pametnjakovića ili princezu, pa još ako želite nešto da mu saopštite – da ne galami, ne njari se, da je baš slatko ili nevaspitano – najčešće mu se obratite sa „Čiji si ti, mali?“
Prosto, želite da znate kako s njim da se ophodite, da li je podmladak obližnjih obezvlašćenih anonimusa ili možda dete doktorsko ili advokatsko, ili lokalnog vlasnika svega ili političara. Onda možete i da nastavite sa procenom: da li je pred vama bezobrazno derište ili samo slatki vragolan.
Predstavnici