Vitlejem, Palestina. Jasno, veliko, crveno sunce izlazi nad Judejskom pustinjom i obasjava ceo njen istočni obod. Lepe, prijatne nijanse toplih boja se rasipaju nad jednim od najbogatijih gradova Palestinske Autonomije: plavetnilo čistog neba i mekane smeđežute boje kamenih fasada, izgrađene od proslavljenog hevronskog kamena. Vitlejem je fino poslovao prethodnih sedam ili osam godina koliko traje ovaj mirnodopski period. Zarade, prevashodno i pretežno od turizma, bile su multimilijarderske, Vitlejem se lepo gradio i malo gde su primetni tragovi siromaštva i beznađa stvorenih u periodu tkz. Druge Intifade (2000 - 2004. godine). Ministarka turizma u Vladi Predsednika Abu Mazena je žena pravoslavnohrišćanske konfesije, tu negde mojih godina, rođena Vitlejemljanka.
Prethodna nedelja je bila veoma aktivna po pitanju britansko-srpskih trgovinskih odnosa.
Najbitniji događaj je svakako bila veoma uspešna poseta britanske trgovinske misije iz oblasti Black Country, West Midlends Beogradu. Ovo je bila prva takva poseta Srbiji posle više od godinu dana.
Na srećan način završena „okupacija“ PS Čukarica PU Beograd mora biti opomena za sve službe bezbednosti u narednom periodu. Velika društvena kriza, stvara ogroman broj nevidljivih izvršioca krivičnih dela protiv života i tela. Psihološki ruinirane ličnosti, umorne od tranzicije, siromaštva, verbalnog i fizičkog nasilja koje veličaju mediji željni čitanosti ili gledanosti, potencijalne su ubice i izvršioci najsvirepijih krivičnih dela.
stvarno mi nije jasno zasto iko vise ima ikakvih dilema za kog glasati?
Odmah da se razumemo, ovde neće biti reč o onom tvom Novaku, na kojeg, da, ti misliš, nego o novaku, nekom drugom. Zaboravi.
Ponekad, složićeš se, postavljaju nam glupa pitanja, na koja uspevamo da odgovorimo jedino tako što ćemo odgovoriti jednako glupo, možda i još gluplje, nebuloznije. Onaj koji nam postavlja takva pitanja, gledajući sa naučne strane, hoću reći, obično je....... zalutao sam. Izgubio sam osnovnu misao kojom sam hteo da ti, verovatno nešto sasvim nevažno, kažem, jer da je bilo od neke veće važnosti, ovo se sigurno ne
Zašto volim da radim sa decom?
Zato što je to jedan, krajnje neozbiljan posao, puno se smejem i ne moram da jedem plazmu - ne pušta me da odrastem.
U mojoj učionici postoje razna pravila. Dva, iz kategorije "nema..." su:
(1) ustajanja kad neko želi da mi se obrati, (2) uslovljavanja kroz nagradjivanje (manipulacija) i kažnjavanja
plan je sledeci: trositi manje, stvarati vise. jednostavno i neostvarljivo.