Novinar Dinko Gruhonjić kao šef dopisništva agencije Beta u Novom Sadu, kao predsednik Nezavisnog društva novinara Vojvodine i kao stručni saradnik na Odseku za medijske studije Filozofskog fakulteta u Novom Sadu već godinama svojim predanim žurnalističkim angažmanom doslovno živi novinarstvo. I to novinarstvo koje uvažava visoke standarde slobode medija i novinarskog kodeksa. Takođe, u javnoj komunikaciji Dinko Gruhonjić hrabro promoviše demokratske i antifašističke stavove.
Novinar Ljubomir Živkov svojim kolumnama u magazinu "Vreme", „Blicu", kao i britkim komentarima u "Peščaniku" lucidno i satirično ispisuje hroniku (ne)vremena, ili kako bi on rekao "saborne propasti", ne posustajući pred sve nasrtljivijom tabloidizacijom i kretenizacijom medija.
Pišem blog nakon godinu dana. Javljali su mi se u međuvremenu mnogi blogeri, kolege, bliskog mišljenja i oni koji to nisu, i raspitivali se što me nema. Evo, vraćam se, pa ćemo se družiti ovde kao i na društvenim mrežama.
E, sad, šta sam hteo da vam kažem? O politici, naravno.
Čekaju nas lokalni izbori na Voždovcu, jednoj od najvećih beogradskih opština. U formalnom smislu to nisu važni izbori, jer u sistemu lokalne samouprave, beogradske gradske opštine imaju jako male nadležnosti. One na ni jedan način, zbog nakaradnog sistema lokalne samouprave, ne utiču bitno na živote građana.
Svako ko još uvek ima iluzije o izborima i političarima za koje glasa neka slobodno pogleda najnoviji film Džordža Klunija "Martovske ide". Napravljen prema pozorišnom komadu Boa Vilimona ovaj film demaskira suštinu moderne politike i nemoralnost političke nomenklature. Džordž Kluni kao reditelj, koscenarista i glumac o svom šestom autorskom ostvarenju kaže:
"Ako ovaj film na neki način odražava cinizam koji smo videli u poslednje vreme, to je verovatno dobro, nije loše podići ogledalo i videti neke stvari koje radimo. Nije loše videti kako biramo svoje zvaničnike."
Autor: Juval Noa Harari
FEJSBUK I LJUDSKE ZAJEDNICE
Kalifornija je navikla na potrese, ali politički tremor američkih
izbora 2016. godine ipak je za Silicijsku dolinu bio neugodan šok.
Shvativši da su dio problema možda i oni, računalni čarobnjaci
reagirali su na problem radeči ono što inženjeri rade najbolje: traženjem
tehnološkog rješenja. Najsnažnija reakcija bila je u Facebookovu sjedištu
u Menlo Parku. Naravno. Facebook se bavi društvenim mrežama, pa
je najviše usklađen s društvenim nemirima.
Nakon tri mjeseca preispitivanja, 16. veljače 2017. godine Mark
Zuckerberg objavio je hrabar manifest o potrebi stvaranja globalne
zajednice i Facebookovoj ulozi u tom projektu. U govoru koji je nakon
toga uslijedio na prvi put održanom Facebookovu samitu zajednica 22.
lipnja 2017., Zuckerberg je objasnio da su sociopolitički nemiri našeg
doba - od raširene zloporabe droga do ubojitih totalitarnih režima -
velikim dijelom uzrokovani raspadanjem ljudskih zajednica. Zažalio je
što „desetljećima broj članstva u raznim vrstama takvih zajednica
opada za čak četvrtinu'. „To je mnogo ljudi koji sada smisao i podršku
trebaju pronaći negdje drugdje." Obećao je da će Facebook biti
predvodnik borbe za obnovu tih zajednica i da će njegovi inženjeri
preuzeti teret koji su odbacili župnici. „Počet ćemo razvijati neke alate",
rekao je, „kako bismo olakšali izgradnju zajednica.“
On the other Reusch-gloved hand, however, nothing unites us with our seemingly disinterested neighbors, distracted fellow Underground riders, and dyspeptic shopkeepers than being au fait on the latest World Cup babble.
Danas je 09. maj 2009. godine. Veliki praznik – Dan Pobede nad fašizmom.
<!--[if !supportLineBreakNewLine]-->
<!--[endif]-->
Ovim povodom želim da čestitam veliki praznik pobede nad fašizmom narodima VELIKE BRITANIJE, SAD, RUSIJE i FRANCUSKE. Čestitam i drugim narodima koji su dali doprinos u toj pobedi. Čestitam i svima onima koji osećaju da je to veliki praznik. Znam da ovo možda nije «politički» zgodno. Ali razumeće me većina.
Znam da nije «politički» zgodno da šaljem čestitku preko Bloga B92. Ali razumeće me neki, nadam se i
Beogradski urbanistički planovi se rade i dalje pa je ovo obaveštenje korisno za one koji to ne primećuju. A moglo je da se propusti čak i uz napetu pažnju na času jer je u protekle dve tri godine ova gradska delatnost izmaknuta oku javnosti, ima u novinskom oglasu da će biti prezentacija plana i onda ništa, ode Ravijojla u zasenak. Nema posle o tome po novinama, nema razgovora, nema kritike, nema osvežavajućih i poticajnih izmišljotina dežurnih sumnjivaca, osim pohvalne najave ili objave glavnog gradskog dužnosnika a kada mu je to zgodno i za njega korisno.
U Budimpešti je, u poznim godinama života, preminula Julijana Aleksov, dugogodišnja vaspitačica iz Lovre, jedinog sela u Mađarskoj sa većinskim srpskim življem. Sledi njena životna priča, zabeležena pre nekoliko godina, u njenom domu u Lovri.
Strpljivo i polako, onako kako se uvek obraćala svojim zabavištarcima i svima