Борба добра и зла главна је тема скоро сваке бајке, па и неких које је обрадио чувени Дизни. Није то случајно, јер се кроз морални филтер пропушта све што радимо на овом свету. У бајкама је лако јер је цела та ствар жестоко поједностављена и идеализована - постоји јасна дихотомија између добра и зла, али у животу та граница често није сасвим јасна. Зато смо закључани у вечној дискусији о моралности овога и онога, а неке од (привремених) закључака смо „извукли испред заграде", прогласили законом и на тај начин се као друштво одредили према добру и злу. Ево једне такве теме.
Ne, nisam bila u Norveškoj.
Bila sam na Zlatiboru. I u Višegradu.
Tamo mi je bilo kao u Norveškoj:)
угодинама сам кад се времена има на претек па не остах индиферентан на сазнања напабирчена исвецки медија које преплавише текстови нутрициониста, лекара и стручњака опште праксе који нам, слуђеном народу, надугачко и нашироко предочавају зла црвеног и димљеног меса те сланине и чварака.укратко, најновија кампања, коју је иницирала Светска Здравствена Организација, а коју су оберучке прихватили и коднас: указује да су све напред поменуте канцерогене намирнице. е . . . . .домојега.
Naš današnji gost-bloger je Vladimir Gošić, urednik pivskog portala Svetpiva.rs, dugogodišnji novinar i kućni pivar.
Kada prvi put posle dve godine uspeš da izdvojiš celu nedelju za godišnji odmor, a zatim ga i otkažeš jer si saznao da baš tih dana "pada" Great British Weekend, budi uveren da se radi o zaista važnom pivskom festivalu! I ne samo meni.
Taj će dan leta gospodnjeg 1975. ostati zapamcen po dva važna dogadaja: u Domu kulture od 4, 6 i 8 davana je "Ajkula", koju su u zagrebačkom "Nedeljnom popodnevu" najavljivali i kao "Ralje"; naziv po sebi i nije bitan ali film jeste, itekako: prvi susret sa Stivenom Spilbergom (čega tada nismo bili svesni) i prvi samostalni odlazak na matine, čega smo bili itekako svesni. Drugi dogadaj indirektno povezan sa ovim prvim bila je smrt Miladina Popovića, čuvenog pančevačkog sportiste i vlasnika poslasticarnice "Popović", lokalnog hrama sledbenika kulta Slatkog. Po čaršijskoj legendi - nikad proverenoj - iz "Popovića" su sladoled i kolači nošeni i na sofru drugu Titu i njegovim gostima. A ako ih je drug Tito guštao - o čemu bismo mi smrtni mogli da raspravljamo i na šta zamerke da stavljamo?
Elem, standardna procedura kod odlaska u bioskop - do toga dana sa roditeljima ili školom - nalagala je da se posle bioskopske predstave obavezno u Popovićevoj sali sa ogromnim ogledalima i nikad dovoljno mesta za sve koji bi hteli da sednu, obavezno omlati žito sa šlagom ili kesten pire. To su, naime, u to vreme bili in dezerti vasspostavljeni od aktuelnih trendsetera. Ali, zašto je bitna Popovićeva smrt? Pa zato što su u poslastičarnici, za njegovu dušu, baš tog dana sve služili besplatno.
Tako da smo pre filma jeli žito, posle filma kesten-pire, a onda još sa netaknutim džeparcem na taj način sačuvanim trčali kod "Pelivana" ne bi li se doradili - sad već po slobodnom izboru - turskom ili grčkom baklavom, krempitom, šampitom ili šam rolnom. i onda sve zalili limunadom.
naš omiljeni vitasok je mean green. ali pre nego vam dam recept,
da vam kažem koju o ceđenju sokova općenito.
KOLIKO JE PATRIJARHA NA OVOJ SLICI?
I zašto?
Хоће то тако, свако мало да ослаби млаз из славине. Већ знам шта ми је чинити. Одврнем на крају славине један навој, извадим мрежицу-филтер, олупам оно што се накупило, па сам миран пар недеља. Сваке године заменим целу славину, јер се каменац, тај незаменљиви састојак чесмуше-воде скупља свуда, а не само на филтеру, па се као последица
Krompir vuče poreklo iz južne Amerike odakle su ga u Evropu doneli Španci pola veka nakon što je Kolumbo otkrio Novi Svet (1482). Razlog za toliko kašnjenje je taj što se krompir uzgajao u višim predelim Anda, pa potrajalo dok Španci nisu zašli u te krajeve. Ne zna se tačna godina kada je prvi krompir stigao u Evropu, ali to će biti svakako