, apriori nepušačkog( muvozunzarnog) #ko očemu , baba o uštipcima#:
Toliko od mene ,što se tiče duvana!
A i ovo obožavam :( rekao sam već onomad , ali niko ne shvata ozbiljno)
Ovo je tek početak!
Počeli da nam padaju bolidi i sa neba!
To nas ustvari gađaju vanzemaljci, ovo sa bolidima ,koji su isto to i kod njih pokušali , (apropopo upotrebe duhana).
"Đo soj tu madre!"
"Noo... NOOOOOO!!!"
Za vikend zabranjeno blogovanje!
Vreme će biti lepo, sunčano i toplo. Šta ćete kod kuće, što da čamite u gradovima? Znate li čega sve ima na samo 100km od Beograda ili Novog Sada? A tek od Niša, Kragujevca, Valjeva - tu je dosta odjehati 30 km od kuće do prelepih mesta i odličnih ljudi.
Moja gospodža i ja smo veliki fanovi putovanja svih vrsta, cunjanja i lunjanja. Volimo da vikendom pobegnemo iz grada i najčešće to radimo
tap, tap, tap, tup..ups sorry!!
" Dobro kume oces ti da izubijas ove ljude po aerodromu ..gledaj malo kako baratas sa tim stapom...."
"Ja da gledam"?, odgovorih pomalo zastajuci u masi putnika koja je ignorisala moj bijeli stap sem.... ako ih malcice ne/namjerno sapletem istim.
"Pa jebote da ja gledam vozio bi kola ne stap".
"Dobro filozofe. ajde samo sad da pozurimo na taj let pa cemo u avionu natanane o ljudima and ljudskim pravima" , odgovorio je moj kum rijesen da ne zakasnimo na let za Beograd.
"Znas", nisam
Unapred da napomenem da je ovo blog o vinu (vinima) iako ću u njemu obrazložiti još jedan razlog što jedva čekam izbore na kojima ću glasati za Gosn Grobara. A sve mi se nešto javlja da bi mogli da budu pre vremena, no otom potom.
Pozovu me moji drugovi O i K koji otvaraju fini restoran u lepom delu Beograda da im sastavim vinsku kartu. Obojica su iskusni u poslu, radili po inostranstvu, vodili restorane u bar 5-6 zemalja, vratili
U spomen Vokiju, velikom majstoru i istraživaču kulinarstva
Moja žena će se od muke nasmejati kad vidi da pišem blog o hrani. Zna ona da ja znam svašta da pravim, ali takodje još bolje zna da to ne pokazujem baš toliko često. Da ne kažem da bežim od kujne kao djavo od krsta. No, ponekad me uhvate pundravci i rešim da sprčkam nešto jednostavno a ukusno (čuj: "ukusno" - pa ko još pravi bljutavu hranu sem kuvarica u vrtićima i dečijim odmaralištima) ili me društvo navuče da se pokažem u punom svetlu i spremim jedan od široke lepeze svoja dva specijaliteta.
Da, ovu prvu rečenicu izgovorio je Isus za vreme poslednje večere na onaj Veliki četvrtak, a ovu drugu mogao je da doda, sudeći po istraživanjima braće Wansink, Craig i Brian.
Sigurno ste čuli za Ig-Nobel nagrade, nedavno je i Jeremija pisao o njima ( izvini Vojislave, stari nick mi bolje paše u ovom postu, he,he...). To su one koje se daju za istraživačke studije onima koji istražuju uticaj kantri muzike na samoubistva, zašto nema glavobolje u detlića, kako pacovi ne razlikuju japanski od dutch-a kad se oni govore unazad, i ob-la-di ob-la-da, life goes on. Ova braća kanda pretenduju da uđu na listu za dodelu.
Ovih dana me je iznenadila spoznaja kratera u mom savremenom znanju o kloniranju. Još se sećam kada su naučnici pre desetak godina (kao da je bilo juče) posle n-stotina neuspelih pokušaja klonirali prvu domaću životinju, ovcu Doli, takođe se sećam naslova da je umrla usled prevremenog starenja. A onda prošlog meseca bomba vest: "Mleko i meso od potomka klonirane krave ušlo u lanac prodaje u Britaniji". Zar još ne usavršavaju tehniku
Prilikom prethodnog boravka u Keniji, nakon nekoliko dana na lokalnoj hrani uglavnom zasnovanoj na pirinču, povrću i neuhranjenoj piletini, odlazak u Kornivore bio je pravo osveženje za moj stomak. Iznenadjujuće, najviše su mi prijale govedina i svinjetina, onako reš pečene. Okreni - obrni, nema lepše ptice od prasice. A meso je bilo ispečeno po mom ukusu: dovoljno meko, dovoljno hrskavo, dovoljno pečeno, a i bilo ga je više nego dovoljno. Sve u svemu, slasan kraj jedne naporne nedelje!
Florens je u svakom pogledu temeljna žena.
Kada se, sa svojih metar i osamdeset i stotinak plus kila, prvi put pojavila na vratima naše sobe, moj prvi utisak je bio - pouzdanost. I zaista - šta god radila, Florens je to radila svesrdno i temeljno. Ako je čistila sobu - svaki komad nameštaja bio je pomeren. Ako se igrala sa mojom decom, unosila se u igru kao da joj od nje život zavisi. Kada bi stala i zapevala, zvučala je kao najuvežbanija operska pevačica.
Radila je kao sobarica u hotelu u kome smo se smestili odmah po dolasku. (Pronaći kuću u Gaboronu, i onda i sada, poduhvat je koji podrazumeva dugotrajno istraživanje i utrošak mnogo vremena i živaca). Kao i sve Mocvane, dočekala nas je toplim prijateljskim osmehom i ubrzo je postala moj prvi učitelj o Bocvani. Kako se samo smejala kada je pokušavala da me nauči da vežem ćerku na leđa i pronosam je po sobi, kao što to ona čini!
- Nya, Mma! Treba da je spustiš niže, da je nosiš na zadnjici!
- Ali, klizi mi!
- Ee, Mma! (kritički pogled prema donjem delu mojih leđa) Treba da se podgojiš, da imaš mesa, a ne tu spljoštenu, englesku zadnjicu. To nije dobro za nošenje dece!