2013-08-25 10:21:01

L(ij)epa moja...

robylad RSS / 25.08.2013. u 11:21

Nakon 4 godine odsustva i putesestvija po Aziji put me je ovog leta odveo u Hrvatsku, u kojoj nisam bio bas od te 2009.godine. Nisam ni sanjao da kamen, maslina i miris rogaca mogu da nedostaju, ali eto i to mi se desilo, a da nisam ni bio svestan dok se nisam susreo sa svim tim.


Nije mi smetalo sto sam isao autobusom umesto kolima, ni sto se nije moglo spavati tokom puta zbog reli voznje vozaca nam milog, ni to sto idem na svega deset dana, nista nije moglo umiriti pozitivno uzbudjenje zbog povratka na mesto odrastanja.

 
2012-04-28 22:34:03

Ljubavni pištolj

Strongman RSS / 28.04.2012. u 23:34

Još uvek pamtim vic koji mi je otac ispričao pred kraj osmoljetke. Ne verujem da je to bio motivacioni govor, jer sam bio jako solidan đak, ali ne bih ni isključio tu mogućnost. Vic ide od prilike ovako:

"Vratio se ćale sa roditeljskog, a sin malo podbacio u školi pa čcekivao da ce ćale da se dere. Medjutim ništa. Atmosfera opuštena. Čak ćale iznese viski i dve čaše:

- Ajde sine naspi nam ovaj viski, šta me gledaš?

fullsize_2.jpg 

Sin zbunjeno sipa samo ocu.

- Sipaj... Sipaj i za sebe.
- Tata ja ne pijem.
- Ma slobodno sipaj... Je l ti se svđja?
- Pa nije loše... Bolje je od one brlje što pijem drugarima.
- Pa jeste. Ovo je džoni voker blek, najkvalitetniji viski. Stariji od tebe... Zapali jedan malboro.
- Tata ja ne pušim.
- Ajde bre. Znam da pušis... Kako je?
- Pa bolje od krdže koju pusimo u školskom dvorištu.

 
2021-12-11 12:09:08

SUSRET VEKOVA U JOŽEFVAROŠU

Dragan Jakovljević. RSS / 11.12.2021. u 13:09

Није мало оних који верују да новине настају тако што се неко имагинаран, у доколици, малчице поигра маштом и тастатуром. Знам да ће управо њима изгледати чудно, можда и нестварно, ово што ћу вам испричати, али ја ту заиста

 
 
 
 Kad koracamo kroz vreme unazad, nekada su dogadjaji u tom trenutku kad ih se setimo za nijansu vidljiviji nego sama stvarnost. Secanje ume jako da zagrli ili pak osamari. Ovde pricam o zagrljaju.
  Posleratni Beograd, neka 1946 godina,skola u centru grada, kasnije Ogledna Osnovna skola Vladislav Ribnikar gde se kasnije ucio francuski na poseban nacin, intenzivno od prvog osnovne i sa deset casova nedeljno u jednom trenutku.
 Moj tata tada ucenik prvog osnovne ima dobrog druga iz razreda, jevrejina, jedno mastovito i lepo vaspitano dete.
 
2013-03-05 10:51:11

Pismo iz Čikaga

Filip Mladenović RSS / 05.03.2013. u 11:51

Tanja Gajić
Tanja Gajić
Postoje bliskosti koje nadmašuju sve intimne brodolome i sva društvena posrnuća, kao i neminovnu prolaznost.
Tanja Gajić je jedna od važnih ljudskih bića u mom životu. Tanja je poput mnogih umnih i obrazovanih diplomaca morala da ode iz Srbije, najpre u Španiju, a potom u SAD, gde je uspela da ostvari respektibilnu univerzitetsku karijeru.
Njena

 
2019-01-08 23:07:51

Bilo jednom na Vembliju

Spiridon RSS / 09.01.2019. u 00:07
 
Mozda sam moje prvo ozbiljnije pisanje zapocela bas na ovom blogu. Pisala sam jos kojekude, i razne zanrove, od ljubavne poezije do pokusaja pisanja tekstova za buduce hitove, pa predjoh na price, dva zapoceta i za sad nezavrsena romana, cak par erotskih prica, pa onda odoh na blogove, a u poslednje vreme i novinske clanke. Eh da, bilo je tu i govora, koji su polako presli u drustveno osvescivanje i motivacione govore. Medjutim, kad sam dosla na ovaj blog, koji je mozda u tom trenutku bio u punom jeku popularnosti, jer je u tom trenutku Srbija krenula nekim, cinilo se lepsim putem, ali i sloboda
 
2012-01-18 00:22:02

Normalni ljudi 2

Aleksandar Stosic RSS / 18.01.2012. u 01:22

bratstvo.jpg

 
2021-07-25 18:31:26

O svemu osim o politici

Nebojsa Krstic RSS / 25.07.2021. u 19:31

Jedan mi je dnevni list tražio intervju "o svemu osim o politici", pa pošto su u nedostatku prostora objavili 1/3 teksta, ceo intervju stavljam ođe, čisto da se ne baci.

 

Много ме воли моја мајка. Али, чак ни она није могла, а да не закључи, помало грубо, да сам ја један "лепак за будале". Стално сам истеривао "неку правду", што у обданишту, што на игралишту. Од маторих гилиптера из дворишта и из школе нема ко ме није давио, тукао и зајебавао. Не моји вршњаци, не деца са којом сам се играо већ старије силеџије којима сам пружао отпор. Као и оне жртве силовања што су носиле "прекратку сукњу", тако и ја понекад мислим да сам био "превише у праву", или сам се бар "правио паметан", "филозофирао" итд. Преиспитивао сам себе тако једно милион пута и увек долазио до истог закључка да ће пре бити да сам стварно лепак за будале, него ово друго. Било да су дошли пар година старији па нас отерали са терена или средовечни људи без икаквог осећаја гриже савести што деци отимају терен, било да нам старији и јачи из чисте обести "грацкирају" кликере или узму нову лопту и кажу "да ће је вратити"- ја нисам могао да ћутим нити да им се склањам с пута. 

Од свих таквих епозода једна је оставила посебан траг. Иако сам и у тој епозоди добио неке батине, увек се слатко исмејем кад је се сетим.

 

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana