Neko je počeo da govori o putovanjima. Taj
SLUČAJEVI ILI TRAGEDIJE MOJIH LJUBAVI (Jasmina)
Dobar dan, (eh da je zaista bio dobar dan, gde bi mi samo kraj bio, ovako...!)
Ja sam Todorovic! Aleksandar Todorovic! Zapamtite to ime, i to prezime, ali ne zbog mene, nego radi vas - za svaki slucaj.
Da mi je da se negde skrasim, jednog dana. Da mi je da pustim negde koren, bez žaljenja za nekim drugim mestom u kom sam živela, i pomislim – e, ovde je moj dom. Za ovim sam tragala celog života i znam da će mi deca tu naći sreću. I ostati. Pa i da umrem odmah posle te misli, ne bi mi bilo žao. Ni malo. Samo da osetim kako pripadam negde svom dušom. I da mi deca tu pripadaju.
Umorna sam od ovog lutanja i selidbi, od prilagođavanja, rastanaka i povremenih kratkotrajnih susreta sa dragim ljudima. Od grčevitog traženja prijatelja u poznanicima. Od želje da kažem – idem
... i dalje živi.
Živi u bedžu kojeg čuvamo negde na dnu fijoke, ili u majici na koju slučajno naletite kada sređujete orman. To je ona izbledela majica koja više izgleda kao stara krpa, ali je sigurno nećete baciti jer vam je draža od deset takvih novih. Majica herojskih vremena. Majica koju niste dobili, osvojili ste je.