Savez izviđača Srbije ušao je u godinu jubileja. Ove godine, slavimo 100 godina od formiranja prvih skautskih jedinica u Srbiji, koja je kao jedna od prvih zemalja u svetu i osnivač Svetske organizacije skautskog pokreta.
AleXandar Lambros
Joj, krasno i divno kak se samo volimo. Al meni opet nešto neprijatno. Sve se pribojavam istrčaću se s nekim neprimerenim komentarom. Tipa, „a sad nismo barbari, sad smo prijatelji stari", ili „da li bi ovakva ekstaza bila u Hrvatskoj za Miki Jevremovićem, recimo?". I on beše neka velika jugoslovenska zvezda, zar ne? Ili „čekaj, zar ne beše ona srala žestoko, još se sećam onog njenog nastupa sa Nenom Kunijević na francuskoj TV?". Al, ćutim, ne mogu, da mi neko ne pomene Srebrenicu, nemam stvarno tih nerava.“Ne idemo redom kojim se reklo, već kako je se u sećanju steklo.To jesu znane zgode i lica, a ipak sve tek je obična skica…” Savremeniji administrator… Razumećete… nisam bio na licu mesta… opisane događaje znam samo iz priča, tračeva, delimično i na rumunskom jeziku, koji sam skoro potpuno zaboravio. Gde god je ostalo nepopunjeno tekstom, gde god su iznete neke pogrešne informacije
Srpska Nova Godina nikako nije bila na popisu mojih kulturoloških nasrtaja stvaranja brenda u konkurenciji Nišvila, pozorišnih i rok festivala, festivala klasike, umetničke kolonije otpadnog materijala, niti više stotina pojedinačnih dešavanja koje sam organizovao devedesetih godina - ničim opravdanim entuzijazmom.
Pokušavam da budem pametna i da smislim vispren tekst, al' ne ide mi.
Ljudi, hoće da zatvore 'Demiju!
EDIT:
Ubaci link opet ne radi. Vest imate ovde:
http://www.b92.net/kultura/vesti.php?nav_category=1087?yyyy=2011&mm=01&dd=08&nav_id=484510
i ovde:
http://www.blic.rs/Vesti/Beograd/228070/Klub-Akademija-pred-zatvaranjem
Ne zanimaju me razlozi. (U stvari, nisu mi baš ni najjasniji, pravo mi nije jača strana)
Mene drmaju uspomene.
I ogorčenost.
Ko je, i u čije ime, smislio kako ima pravo - po ko zna koji put zarad nečijeg dubokog džepa - da ovaj grad ostavi bez kultnog mesta?
Pa zar pokušaj pretvaranja ? u butik nije bila dovoljna budalaština?
Ovo je, za mene na istom nivou.
Mislim, toliko uspomena - da ne znam odakle da počnem.
" Smeh je, recimo, umeće ili talenat, koji jako cenim. U stanju sam da volim zbog smeha."
Milan Nikolić
U roditeljsku kuću obično dolazim na Badnji dan i zadržavam se do osmog januara. Božić je zapravo jedini dan koji ceo provodimo zajedno. Štižem šestog, obično popodne. Pre nego što je moja sestra srećno otplovila na Kipar, odmah posle prve zajedničke kafe, usledio bi ritual preturanja slame i traženja darova ispod stola,
Beograd je, par decenija unazad, nedeljom popodne obično bivao sasvim pust, daleko beznadežnije pust nego što to danas možemo i zamisliti. Ako ste želeli pravu gužvu u nedeljnom Beogradu, tih 70' i 80', mogli ste je naći na tašmajdanskom klizalištu, negde između 3 i 5 popodne*
Svi su bili tamo.
Jutros, oko 11 po srpskom vremenu, malo izvan Moskve, rodila se:
Jelica Olga Lilit Evdokija Grigorijevna, 2kg 050 gr
desetak minuta kasnije Vuk Bogdan Lav Ognjen Viktor Grigorijevič, 1kg 980 gr
i posle par minuta i Ružica Ljudmila Stefana Anđelija Grigorijevna, 1kg 920gr
Svi imaju ocenu 9/10 na rođenju.
Djina je OK, uskoro će dobiti i lap top na nelimitirano korišćenje pa će Vam se svima i sama javiti. Ovo je na njen izričit zahtev samo obaveštenje.
Djina Vas sve puno pozdravlja i čestita Vam Novu Godinu i Božić.
EDIT:
Kuća moga deda Stevana nalazi se u Dračevici, delu dalmatinskog sela Ervenik uz cestu zvanu "rudarica", zapravo stotinjak metara od te ceste. Baš podno brega što se spusta od Mokroga Polja. Njeno prostrano dvorište je bilo obzidano visokim zidom, čvrsto zidanim od krupnih blokova tesanog sivoga kamena. Dvorišna vrata su bila opervažena, a njihova dva krila od drveta obojana zeleno otvarala su se uz blago škripanje, koje i sada po nekad čujem, mada već decenijama nema tih vrata, njihovih šarki,kvake i kračuna.
Ispred dvorišta dizala su se tri ogromna oraha bele kore. Sa