Otvoreno pismo minuskulnim neprijateljima filozofsko-politickog i pravnog Diskursa nad Diskursima Vuka ibn Mudrost Al Promisao Jeremica, Ministra inostranih poslova, Filozof-naturalis-a, Kozmo-futurologa extraordnaire i Pretece Misli (sui generis).
Voleo bih da mogu (kratko) da napišem ono što mnoštvo ljudi koji su ga pratili poslednjih decenija oseća.
Ne umem iako sam ga obožavao.
Bio je mnogo više od običnog pevača ili kantautora ili muzičara ili kompozitora ili slikara.
Ogroman opus je iza njega i teško je shvatiti da je sve to delo jednog čoveka.
Emocije, specifičan humor, moral, neverovatna muzikalnost i talenat, nagrade u zemlji i svetu, muzika za mnogo filmova, za pozorišne predstave, ogroman broj koncerata, desetine knjiga stihova, ploča, CD-ova, ...
Iako nije
Niko nas ne voli, ni agresor, ni zrtva, ni napad ni odbrana, svima smo problem. Na ratistu niko ne voli novinare. Ako posteno rade svoj posao. A kako bi drugacije. Nazalost ima izuzetaka, ali ovaj Blog nije posvecen njima.
Ovaj Blog je posvecen onima koji su posteno radili svoj posao, I zato su izgubili zivot.
A, ima ih dosta.
Pitalo me je hiljadu puta:"Zasto radis taj posao"
Nemam odgovor. Mozda jer je adrenalin najgora droga na svetu. A mozda i sto ne znam da radim nesto drugo.
Pitalo me je hiljadu puta:"A il se bojis"
Odgovaram:"Samo se
Kompjuterska poezija
Čitam u kulturnom dodatku Politike od 5. avgusta 2017.
Tekst Milana Mišića
"Može li poezija da se piše na kompjuteru"
Naglašavam datum ne bez razloga
Naravno da može
Evo ja je tako pišem, sednem za svoj Mek i kad osetim potrebu, želju i mogućnost
Krenem da pišem
Da se razumemo
Nije to neka naročita poezija
Ali
Jeste poezija
Zašto jeste, ko je odredio da jeste, pitate se vi, moji verni čitaoci
Vi koji čitate sve što
Kada su počeli da grade prijateljstvo i vezu koja će potrajati skoro pola veka, verujem da su i Žan Pol Sartr i Simon de Bovoar (za prijatelje i Le Castor) znali da grade nešto zaista posebno; Sartr joj je jednom napisao „ono što mi imamo, to je suštinska ljubav". Za mene, njih dvoje bili su nešto više od tek još jednog ljubavnog para, oni su bili
Broj…kvantitet…kvalitet…vreme…duzina…jacina…velicina…ocena…bilo sta…
Nevazno je sta osam predstavlja, kao sto je i nevazno da li je osam godina od ubistva najboljeg medju nama ikada dovoljno dug period da se slucaj arhivira. Nevazno je, ali je bitno znati da bi pola Srbije volelo da se to desi i da vise nikada ne cuje ime koje im toliko para usi. To bi otvoriloTragom fotografije kampa Džima Tanera (1937-39):
U potrazi za pticom Gospoda Boga
Morao sam da podelim ovu sliku jednog ornitološkog kampa (kolaž: albicilla): spreda je šatorsko krilo, pozadi je auto ... verujem da je Paja Patak upravo takav vozio, sa onim gepekom što se otvara u sedište.
A njegov
Organizacioni tim festivala Dis-patch objavio je potpuno gašenje ovog beogradskog festivala.
Kako navode organizatori, ideja o ukidanju festivala prožimala je njegovo postojanje već duži niz godina, pre svega kao posledica nemogućnosti da se dosegne bilo kakav nivo održivog funkcionisanja. Iako je festival imao visoke profesionalne i produkcione standarde, što su tokom godina potvrdili i brojni značajni gosti festivala, rast značaja festivala u domaćim i međunarodnim okvirima nije bio ni na koji način ispraćen podrškom institucija