Predsedniče Srbije, gospodine Borise Tadiću, molim Vas ne dolazite više na mesto ubistva Slavka Ćuruvije. Nije u dobrom ukusu da prisustvujete podsećanju na zločin države čiji ste Vi predsednik.
Otvoreno pismo Jove Ćuruvije, brata ubijenog Slavka, predsedniku Borisu Tadiću:
danas je peti oktobar i lamentiranje je nezaobilazno. ima ga sve manje istina ali ipak je primetno ko je danas premijer, guverner, suprug supruge predsednika, predsednik parlamenta... ima tumačenja da je sve ovako zbog nedostatka šestog oktobra koji nije sledio peti onako kako je možda bilo potrebno, neki pak kažu da oni koji su srušili miloševića nisu baš bili ni sposobni ni zainteresovani da državu vode (anegdota iz gimnazijskih dana zorana đinđića veli da je izjavio da su guske spasile rim ali to ne znači da su trebale da vladaju rimom). ali, ostavimo to po strani. bolje je o
Gost autor: Tasadebeli
Не видимо се више... Али се чујемо и даље...
Полумрак Арене... Унутра 20 000 људи... Лево од мене отац и син... Отац са
штапом, рекао бих да има близу 70... Син има четрдесетак... Десно од мене
четворочлана породица... Мама и тата, син од десетак година и ћерка од 13-14, у
кожној јакни и са кожним наруквицама, која је све време на ногама и игра. Тата је
прати док мама седи загрливши малишана и цупкајући на седишту све време.
Доле у партеру неки момци и девојке у бајкерским јакнама са исписаним именима
својих бајк клубова из разних градова Србије... Поред њих опет неки фини и
неговани момци и девојке са бебастим лицима... Публика шаренолика, старости од
10 до 75 година из многих места у Србији, али и из Македоније, Босне,...
Nasa baka. Prabaka. Ko god se seca svoje bake, ili prabake, ili prabakine bake, posebno one iz stvarnog seoskog zivota... Znate li, te herojske, mitske zene su tokom Prvog svetskog rata bile mucene smrcu muzeva i dece, krile se u obližnjim šumarcima i gledale kako im pale kuće, gladovale sa svojim unučadima, bile su ponižavane i mrcvarene, bile su silovane...
Danas nas je zauvek napustio velikan klasične kompozicije dvadesetog veka, profesor, uspešan čak i na engleskim pop-listama, Poljak, hrišćanin Henryk Gorecki. Jednom prilikom Gorecki je izjavio da je studentima kompozicije koji su ga tokom njegovog dugog staža na Muzičkoj Akademiji Katowice često molili za savet kako da pišu i šta da pišu, uvek odgovarao:
"Ako možete da živite bez muzike dva ili tri dana, onda nemojte
Raslo mi je badem drvo
tanko visoko,
tanko visoko.
Pod njim leži hajduk Veljko
s lepom devojkom,
s lepom devojkom.
Daklem, Veljkiša ispodBademuje s lepom devojkom, dok se Čučuk Stana lomata s Turcima. Ili je to bilo pre Stane?
Hebeš pesmu iako je diljem Krajine a i šire, bilo poznato da je Veljkan ženskaroš, priča kazuje da je hrabra i srčana, energična i neustrašiva, Čučuk Stana rame uz rame s Hajduk Veljkom branila Negotin od Turaka i u tim borbama zadobila čak četiri rane. Puška za nju