2015-05-30 07:32:36

Годишњица

lidiaz RSS / 30.05.2015. u 08:32
Јуче је било 24 године од Звездиног тријумфа у Барију. Један од најлепших дана у мом животу, када сам се пробудила у Риминију, а вече дочекала прослављајући победу на стадиону Свети Никола.
Али нећу о томе.
 
Не знам да ли је Војкан тада гледао утакмицу у свом родном Варварину, свакако знам да није ни сањао да после
 
2010-01-19 10:47:53

Jedan izolovani događaj

Bojan Budimac RSS / 19.01.2010. u 11:47

Pre tačno tri godine ubijen je Hrant Dink, novinar, intelektualac u najboljem smislu te reči, turski Jermenin. Kao sećanje na njega prevodim tekst kojim je grupa umetnika pod nazivom Kolektiv 19. januar propratila instalaciju napravljenu za godišnjicu njegove smrti. Instalacija se sastojala od blizu 8000 imena ubijenih (politička ubistva) od 12. septembra 1980. do tog momenta (broj je zapravo veći) ispisanih belim slovima na crnim karticama i pričvršćenih na crne zidove galerije. Međusobno su ovi kartončići bili povezani belim končićima.

 
2014-05-05 17:26:16

Oblak leti preko neba

angie01 RSS / 05.05.2014. u 18:26

"Bio jednom jedan decak, koji je celog zivota radio sta je zeleo."

 

bajford3.jpg 

 
2009-03-29 00:55:32

Oni više ne postoje

antonacci RSS / 29.03.2009. u 01:55

 IMG_1857.jpg

(Fotografija je delo Olivere Miletić - http://s123.photobucket.com/albums/o295/KreativniManijak/

            Lihtenštajn, Levi, Hiršl, Šajnberger, Kon, Buhvald, Vigenfeld, Vajs, Fišer, Alt, Kraus, Filinger, Gros, Flajšman, Rozenberg, Morgenštern. Istorija jevrejske zajednice u Sremskoj Mitrovici duga je i nažalost, čini se, završena: podaci iz poslednjeg popisa

 

Otvorim jutros novine, i vidim, umro mi prijatelj iz detinjastva, Srđan Radulović. U 55. godini. Znao sam da je bolestan i da je bolest od koje boluje opaka. Da kosi one koje zakači. Nadao sam se negde u dubini vlastitih osećanja da će je on pobediti, onako dobroćudan, stamen i tvrd. No, nada je dobra samo za doručak, a za večerom se izjalovi.

Dakle, od jučer više nije sa nama Srđan. Odlazi na istinu, tamo gde su transcedentne stvari što bi kazali filozofi, a mi još neko vreme koje nam je dato ostajemo u imanenciji. Što je Andrić jednom zapisao - "svi smo zapravo mrtvi

 
 
2010-12-16 11:49:17

Za Miroslavu M.

bocvena RSS / 16.12.2010. u 12:49

Svako jutro, trenutak pre nego otvorim oči, sekund pre uskakanja u ulogu za taj dan, pomislim - Možda će danas biti lakše...
Možda ne moram da donesem nijednu odluku. Možda neko drugi može da odgovori na pitanja šta da obučem i da li će tetka poživeti ovaj dan. Između trivije i tragedije smestim tri obroka i dve užine, osam sati rada i dva sata u prevozu, partiju Una, 138 crtanih filmova, poljubac za laku noć (ovo je scenario za dobar dan:)...i odem da se onesvestim.
Više ne umem da zaspim. Samo zatvorim oči

 
2012-05-21 13:00:02

In memoriam: Robin Gibb (1949-2012)

Rejlem RSS / 21.05.2012. u 14:00

Otisao je jos jedan Bee Gee.

Jedna od prvih LP ploca koju sam dobio na poklon kao dete bio je soundtrack "Groznice subotnje veceri."

Pustao sam ga do iznemoglosti, a da film tada nisam ni video, vec mnogo kasnije. Mnogo kasnije sam i otkrio jos mnogo toga vrednog sto su braca Gibb ostavili iza sebe.

 

 

 
2009-11-06 11:06:10

In memoriam

Vojislav Stojković RSS / 06.11.2009. u 12:06

Pre neki dan, mislim da je to bilo u subotu, na moje veliko iznenađenje, pojavi se, u okviru profila «jeremija92», opcija «Napiši novi tekst». Ne verujem svojim očima. Pogledam ponovo –  piše, to što piše. Al opet, ja i dalje ne verujem. Pozovem prvo ženu i kažem: «Pročitaj kako je napisano», ona pročita, pozovem zatim decu, pa komšije, slučajne prolaznike... i svi pročitaju isto što i ja. «Konačno!», uzviknem koliko me grlo nosi i snaga dozvoljava - «I ja sam autor». Kao što red i običaji nalažu, pozovem prijatelje da se pohvalim i da ih počastim. Šta da vam pričam, lumpovalo se do ponedeljka ujutro. Nije mi žao. Kad su se svi razišli, sednem da pišem svoj prvi post - habilitaciju, inicijalizaciju, disertaciju, pristupnu besedu ili kako god da se to zove. Ne ide. Istuširam se, popijem kafu, i dalje ne ide. Uhvatila me nekakva trema, veća nego na maturskom, diplomskom, magistarskom i doktorskom ispitu zajedno. Iskusan, kakv jesam, shvatim da je reč o kreativnoj blokadi. Krenem da je lečim, usput, opisujući svoje muke. Opišem te svoje muke i preko moje nove opcije na blogu b92, proverim, ispravim, proverim, pa ponovo ispravim ... i tako više stotina puta. Na kraju moj prvi post objavim. Čekam da se pojavi na naslovnoj strani među VIP velikanima bloga b92 i prostim blogerima autorima i mislim se ko bi mogao biti prvi komentator.  Pokušam da odgovorim na pitanje koga bih ja to poželo kao prvog? Mučim se odgovarajući sam sebi na to pitanje i na kraju zaključim da bi najbolje bilo da se svi jave pa makaar sa onim «čestitam i preporuka». Ne samo da se niko nije javio, nego ni moj post se nigde nije pojavio, sem u mom blog profilu. Kasnije sam čuo da su svi na blogu b92 dobili istu tu opciju, a eto ja sam mislio da sam izabran. Zahvaljujući dobrom čoveku g. Čeru, pruža mi se prilika, da moj nevidljivi post, učinim vidljivim.

 
2014-11-21 17:08:23

Stiglo mi je

mikele9 RSS / 21.11.2014. u 18:08

Za dlaku je izbegao da mi se pridruži i drago mi je zbog toga. Mnogo stvari je ostalo koje će morati da obavi a vidim da mu je krenulo. Kako vidim? Vama koji ste živi ne bih mogla ni delić da objasnim pa da vam pričam sve do kraja sveta i Vasione. Ovde to nije najvažnije, govorim o njemu. Ne sećam ga se s Akademije iako je na trećoj godini bio u klasi do moje, ali se on mene sećao. Govorio mi je da sam bila prelepa devojka veselih očiju ali uzdržana, pocrvenela bi na svaku reč, na svaki pokušaj komunikacije. Manje, više, ostala sam takva do kraja života. Osetljivost

 

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana