Vidim vest u medijima: "Ubicama Tatona 240 godina".
To me tera da se setim tog nesrećnog dana, iz septembra 2009. godine, kada je u najužem centru Beograda izvršeno strašno ubistvo.
Na izuzetno divljački način.
Iz besmislenih razloga. Iz obesti fudbalskih navijača. Onih koji su huligani u dušama njihovim.
Kažu da je premlaćeni očajnik Bris Taton (Brice Taton) jednog trenutka počeo moliti, do preklinjanja, da ga ostave
Srbin koga su svi voleli - od Vitlejema i Nazareta do Njujorka, Sidneja i Novosibirska. Poslednji Srbin, zaista Globalni Građanin, prema dobricama brat, prema miševima i štetočinama orao.
Tražim pomilovanje za one ljude u ovoj zemlji kojima je svega dosta:
Kojima je dosta 5. oktobra.
Kojima je dosta i 6. oktobra koji se nikad nije dogodio.
Kojima je dosta i 12. marta.
Kojima je dosta i 13. marta koji se, takođe, nikad nije dogodio.
Koji se osećaju istinski postiđeno svaki put kad upale televizor.
Koji su poniženi svaki put kada uđu u prodavnicu.
Koji su sa Zoranom Đinđićem sahranili vlastitu nadu da će ovde ikad išta da se promeni.
Koji se osećaju istinski poniženo kada vide kako je Aleksandar Tijanić i dalje direktor bilo čega - a kamoli takozvanog javnog servisa.
On je kreirao RSS feed, Infogami, Creative Commons, Archive.org, Open library, Demand Progress, nosio na svojim leđima otpor prema SOPA. Dečak genije koji je bio u isčekivanju suđenja zbog skidanja PDF fajlova naučnih časopisa sa sajta MIT biblioteke.
Neka čudna i zla vremena su došla, uzburkani su duhovi svuda i deluje kao da se zla sen apsolutne, totalitarne mržnje iznova nadvija nad nesrećno Čovečanstvo. Interesantno, samo po sebi, da naporedo sa tom mračnom silom koja očito živi sa Čovečanstvom, i u njemu, otkad je sveta i veka, uvek postoji i neki tračak svetla, određeno nadanje da će doći lepša, bezbrižnija budućnost. Danas, dojam je, ti strahovi i nadanja se opet mešaju u kovitlacu
Benoit B. Mandelbrot, čovek koji se potpisuje ispod formula. Ovo je blog povodom smrti Benoit B. Mandelbrota (20. nov. 1924 - 14. okt. 2010), matematičara koji je skovao termin fraktali
Većina od vas se dobro seća sarajevskih Nadrealista. Ipak ću vas podsetiti na jednu epizodu. Parafraziraću po sećanju.
Dr Nele Karajlić u ulozi TV reportera: Dragi gledaoci nalazimo se pred vratima jednog od solitera na Grbavici, evo pozvonićemo, pritiska zvonce, da vidimo kako žive i kako se snalaze naši sugrađani. Vrata se otvaraju, scena prikazuje ukućane, mislim da je domaćin bio Branko Đurić (?), kako glođu noge od stolica. Dobro veče, kaže Dr Nele, domaćin ne ispuštajući poluoglodanu nogu od stolice, odgovara, dobro