Retki su ljudi koje je nemoguće sameriti. Visoki između dva i osam metara, a sasvim retko i samo u intimnim prilikama, sa porodicom i prijateljima svojih stotinu i sedamdeset centimetara.
Još su ređi oni kojima se pod bolničkim prozorom bez poziva i molbe okupe stotine dobrovoljaca da ponude svoju krv za spas i ozdravljenje.
Onih koje poštuju naši i njihovi, ovdašnji i tamošnji, levi i desni, crveni, zeleni i plavi i o kojima nikad niko ne izgovori ružnu reči - nema.
A bilo ih je, do nedelje. I danas je baš takav jedan ispraćen hiljadom sugrađana i poštovalaca otišao na počinak i odmor.
Enes Taso, general i Ljudina.
I evo na sahrani nepročitanog govora Živoslava Miloradovića, vozača kamiona u zemlji talijanskoj, kao opela jednom velikom čoveku i jednoj zamalo velikoj zemlji.
Koji je to unutrašnji poriv, kakav je to glas savesti podstakao mladog vojnika Bredli Meninga da kao mladji obaveštajni analitičar sa pristupom poverljivoj mreži i bazi podataka Pentagona i Stejt departmenta, prikupljene informacije dostavi "Vikiliksu", kako bi čitav svet saznao o razmerama zla i zločina?
Osnovano pocinjem da sumnjam da se majansko predskazanje smaka sveta za 2012. godinu zapravo ima i obistiniti. Znakovi su, mada vrane jos uvek ne lete unazad, tu.
Najpre, sama cinjenica da je Milosavljevic, prof. dr Tomica dao ostavku na funkciju bi na skali cudesnih dogadjaja trebala da vredi makar koliko troglavo tele koje govori latinski ili celo jato vrana koje leti unazad.
Zeljka Mitrovica truju, Porodica Djokovic nije izabrana za predsednika Teniskog saveza Srbije... Hocu da kazem, kuva se, znakovi su jasni... ko ima oci da gleda, videce ...
Medjutim, apsolutni
U Beogradu je danas preminula Biljana Kovačević – Vučo, advokat i aktivista za zaštitu ljudskih prava u Srbiji. U svojoj dugoj karijeri aktivistkinje mirovnih pokreta i aktivistkinje za zaštitu ljudskih prava bila je, između ostalog, osnivač Saveta za ljudska
Ko je bio Mirko Kosić, čije ime bi trebalo da nosi novo priznanje Srpskog sociološkog društva?
Predsednik Srpskog sociološkog društva je za 18.mart zakazao redovnu skupštinu na kojoj bi trebalo da se ustanovi nagrada „Mirko Kosić" za najbolju knjigu domaćeg autora iz oblasti sociologije i „time trajno očuva uspomena na ličnost i delo M. Kosića". Lepo.
A ko je bio Mirko Kostić? Između dva svetska rata on jeste bio obrazovan sociolog. Premda je u saznajnom pogledu u svojim radovima izneo niz zanimljivih zapažanja, ostao je u granicama psihologizma, a vizija društvene strukture mu je bila elitistička i konzervativna.
Va istinu srećan... Ili tako nekako. Znam da ima neki odgovor. No to je manje bitno.
Ne smatram da se u to vreme živelo mnogo bolje, niti sam nešto osetio Brozovu diktaturu, koji se uzgred budi rečeno zvao samo Tito. Ali sam siguran, da će srednje i starije generacije zastati barem na trenutak, pri pomisli na dan mladosti. Ako ništa drugo, nismo išli u školu tog dana, a da ne spominjem fenomenalne sletove i "live" uručivanje štafete. Od tada je i ostao termin "zadihani omladinac".
Dakle nek je sa sreću, što kažemo mi Nišlije.